Ivica Ivanišević: Muževnost u kauču i gay povorci

Na moj deseti rođendan, prije četrdeset godina, na Svetog Antu (po kojemu se zovem Ivica), utakmicom između Brazila i Jugoslavije počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj. Igralo se popodne, a ja sam prijenos pratio u zamračenom tinelu, iza zatvorenih škura, jer su, pretpostavljam, već bile počele pasje vrućine, a i nisam htio da mi raster crno-bijele televizijske slike – posredovane primitivnom antenom od duguljaste letve na kojoj je bila priheftana žica – pokvari bljesak sunca.

Bio sam čak i nervozniji od prosječnoga navijača. Naime, zbog te prevažne utakmice moja je rođendanska proslava “kasnila u polasku”: čekalo se da švicarski sudac Rudolf Scheurer odsvira kraj, pa da me rodbina obraduje posjetom i – još važnije! – poklonima.

Tih devedeset m...