Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: ‘Vedrani’ prvoga i drugoga reda

Jučer, danas, malo sutra
Prije nekoliko dana mediji su izvijestili kako se na Prisavlju naveliko radi na tajnome projektu koji bi trebao podignuti gledanost središnjega Dnevnika, ozbiljno ugroženog dinamičnom konkurencijom drugih dviju nacionalnih televizijskih kuća.

Iz HTV-ova kreativnog stožera procurile su indiskrecije da je cijela zamisao oslonjena na pretpostavku kako se večernja informativna emisija mora prilagoditi afinitetima i ukusima prosječnoga Hrvata koji je za ovu priliku kršten imenom Vedran. Radi se o muškarcu sa srednjom stručnom spremom, koji živi u braku i ima dvoje djece.

Znam barem dvojicu gospode koja odgovaraju tom opisu i imaju upravo enciklopedističku naobrazbu, ali im je život tako posložio karte da svoju educiranost ne mogu dokazivati kartonskim tuljcem s diplomom. Znam, naravno, još i više časnih muževa nalik idealtipskome Vedranu, koji su, unatoč davno položenoj maturi, dovijeka ostali funkcionalno nepismeni.

Vijesti na amfetaminima

Kada bi se Dnevnik prilagođavao prvoj dvojici, sličio bi BBC-jevim vijestima na amfetaminima: svaki bi se događaj skrupulozno rasvjetljavao iz svih zamislivih kutova, uz stručne analize istinskih eksperata, a ne prigodno navrnutih komentatora. Da i ne govorim kako bi blok kulturnjačkih tema zapremao barem polovicu zadanog termina. Kada bismo, pak, središnju informativnu emisiju htjeli ugoditi po mjeri druge kategorije “maturanata”, Dnevnik bi trebalo bezodvlačno ukinuti i umjesto njega emitirati one elektroničke panoe teleteksta s kladioničarskim koeficijentima.

Shvatili ste što želim reći: pitanje bračnog statusa i stručne spreme ni izdaleka nije dovoljno da bi se valjano obuhvatio magloviti pojam “prosječnoga gledatelja”. To prije što službeni podaci jasno upućuju na zaključak kako siroti Vedran definitivno nije pripadnik većinske kategorije stanovnika ove zemlje. Zavod za statistiku procijenio je, naime, sredinom 2012. godine kako u Hrvatskoj živi 2.208.857 žena i 2.058.701 muškarac. To će reći kako tipičan konzument televizijskog programa nije hipotetski gospodin Vedran, nego – gospođa Vedrana.

Prisavski fotorobot je, kako vidimo, savršeno beskoristan želimo li opisati značenje zakučaste sintagme “prosječan gledatelj”, ali bi se, za divno čudo, mogao pokazati iznimno korisnim želimo li ukratko naznačiti društveni status tipičnoga birača na predstojećim izborima za Europski parlament. I to ne samo u hrvatskim razmjerima.

Među 380 milijuna ljudi koji imaju pravo birati zastupnike svojih interesa u bruxelleski sabor, većina bi se vjerojatno mogla pronaći u “vedranovskim” gabaritima, jer žive u bračnoj zajednici, podižu, u prosjeku, dvoje djece i imaju srednju stručnu spremu. Ukratko, dijele sličan položaj na društvenoj ljestvici, pa sukladno tome imaju i vrlo podudarne, ako ne baš sasvim identične, muke, šanse i čežnje, zar ne? Pa zapravo... ne.

Slobodan socijalni pad

Između srednjestručnog Hrvata sa ženom i dvoje djece i njegova njemačkog ili francuskog parnjaka stoji provalija dublja od Marijanske brazde i svakome je jasno da se ona ni u nekoliko generacija neće moći premostiti. Dapače, svi su izgledi da će pod tim ponorom u desetljećima koja slijede biti prokopano još nekoliko etaža.

Njemački ili francuski Vedran do tada će vjerojatno cementirati svoj položaj na statusnoj ljestvici, situirati se kao, u najmanju ruku, niža srednja klasa, što će reći da njihove obitelji mogu računati na život u razmjernoj udobnosti i s dovoljno izgleda za društveni uspon.

S druge strane, tipičan Hrvat/Hrvatica s diplomom gimnazije ili srednje strukovne škole i dvoje djece na grbači, samo će nastaviti slobodan socijalni pad: tek manjina naših građana s opisanim statusom uspijeva bez prevelike drame broditi od prvoga do prvoga u mjesecu. Ostali, pak, moraju brusiti alkemijske vještine da bi prehranili svoje obitelji. A valjda nikoga nije potrebno podsjećati na notornu činjenicu kako broj “ostalih” strelovito raste iz mjeseca u mjesec.

Nitko od grlatih zagovornika masovnog sudjelovanja na izborima nije nam ovih tjedana ni pokušao objasniti koji je to zajednički interes što ga naši ubogi “vedrani” mogu podijeliti sa svojim njemačkim ili francuskim kolegama po obiteljskom i obrazovnom statusu. Sve što smo imali prilike čuti patetični je repertoar šupljih fraza ispražnjenih od bilo kakva praktična značenja.

A dokle god nas netko ne uvjeri – ako je takav zadatak uopće moguć! – kako fakat postoji nešto poput pobratimstva svih “vedrana” u europskome svemiru, ne treba se čuditi što će izlaznost na izborima biti deprimirajuće niska.

ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska