Novosti Hrvatska

Špurtilom i ostima

Ciklona s pomno biranim žrtvama

Špurtilom i ostima

Foto: Tom DUBRAVEC / CROPIX

Čak ni najveći burolozi, poput tv reportera Edija Škovrlja, ovome se nisu mogli nadati a ni učinkovito oduprijeti: kontinentalnom Hrvatskom već danima mlati opasni vjetar dovodeći u pitanje živote, imovinu i sigurnost građana, a meteorolozi ni uza svu pomoć modernih tehničkih pomagala ne znaju predvidjeti kraj kataklizme. Znak meteoalarma do daljnjega dreždi opominjućom crvenom bojom, sve manje je čvrstih i pouzdanih zaklona, a – što je naročito tjeskobno – ovakvih razmjera olujne pošasti ne sjećaju se čak ni najstariji crvenokošci.

Štoviše, jedan od takvih – Slavko Linić – pao je kao opominjuća prva žrtva uskovitlalog tajfuna. Nakon što je riječkoga Bika koji sjedi zakačio i odnio prvi reful, svima je postalo jasno da apsolutno nitko više ne može biti siguran. Poglavica plemena s Kvarnera oduvijek je znao prkositi opasnim vjetrovima, ali ovako nepredvidiv ni u njegovu rodnom kraju još nije zapuhao.

Pasionirani ljubitelji trilera katastrofe znali su, međutim, da prava drama tek slijedi. Netom nakon što je prilično korpulentnim Linićem dan i pol vitlala poput suhog lista – pronoseći ga od sjedišta Uskoka preko Porezne uprave do novinskih naslovnica i ne naslućujući gdje će ga odbaciti - misteriozna pijavica ničim je izazvana nasrnula na Tonina Piculu (53). “Bio sam u jeku kampanje za europarlamentarne izbore, letio sam čitav dan sa skupa na skup, od Samobora, preko Zaboka do Krapine, kad je najednom sijevnulo” – ispovjedio se Picula reporterima crne kronike.

Privlačenje gromova

Najprije je, kaže, pomislio da je gromove i munje nečim nehotice privukao. Možda sam ih nesvjesno izazvao šiljkom kišobrana, kazao je sam sebi, ali se onda naglo sjetio da nikad ne nosi kišobran nego gumenu kabanicu koja je idealan izolator. Sutradan je svejedno u jednom zagrebačkom dnevniku pročitao kako je, jednako kao i Slavko Linić, neprestanim javnim provokacijama prouzročio Zeusovu ljutnju i gnjev. A to još od antičkih vremena malo kad prođe nekažnjeno.

Rajko Ostojić (52), po zanimanju ministar zdravstva, smatrao se donekle zaštićenim od olujnih udara kiše i vjetra logikom vlastita posla. Nije se, s druge strane, ni u snu nadao da će se ciklona imati vremena baviti njime uoči euroizbora i istodobno dok se razračunava s njegovim stranačkim kolegama. “Nalazio sam se na posve drugom kraju opasne fronte, baš sam u svom uredu pripremao projekt izdvajanja HZZO-a iz državne riznice kad sam osjetio taj bolni Tač i odmah potom kako se čitava zgrada ljulja i trese, od podruma do krova“ – izjavio je Rajko Ostojić novinarki Ojdani Koharević o tom opasnom klimatološkom fenomenu.

“Mislite, ‘touch’, kao dodir? – upitala ga je reporterka. “Ne, nego baš Tač“– pojasnio je ministar. Takav je bio naziv zagrebačkog restorana iz čijeg pravca je napadnut snažnim vjetrom i zrnima krupne tuče. Njegov šef se, naime, na pola ministarskog mu mandata i usred reforme koju mora provesti kod političke konkurencije tamo raspitivao o njegovim stručnim kapacitetima. Ostojiću je i bez pomoći Zorana Vakule to bio siguran znak da bi ga sljedeći udar bure mogao nepovratno otpuhati, te je mahinalno posegnuo rukom za čvrstim osloncem, poput Edija Škovrlja na vjetrometini Masleničkog mosta.

Samozvani lovci na oluje

Željko Jovanović (49) bio je posve uvjeren da je među rijetkima koji mogu biti sigurni. Osim što je objektivno potreban, ministar prosvjete se u svim slučajevima opasnosti od elementarne nepogode ponašao školski, što i nije čudno jer je obnašao dužnost ministra obrazovanja. Željko je, baš poput najstarijeg praščića u onoj dječjoj basni, dugo i predano gradio svoju čvrstu kuću od opeka, s obilnim izjavama lojalnosti šefu kao nepogrešivim vezivim materijalom. Kad se u njegovoj Rijeci nakon ritualnog stradavanja Slavka Linića bio formirao ad-hoc tim samozvanih lovaca na oluje, hitno se ogradio od tih hazardera i avanturista.

Čovjeku je najvažnije da u izvanrednim okolnostima ima sigurno sklonište, razmišljao je, nešto poput rezervnog radnog mjesta na osječkome Medicinskom fakultetu. Njegovom šoku nije bilo kraja kad je jednoga jutra iz novina saznao kako je na samome početku oluje zamalo prvi otpuhan i da ga je zapravo samo kolega Slavko Linić spasio svojom žrtvom. Željko Jovanović osjetio se posve golim i nezaštićenim, kao da se svakoga jutra na posao u ministarstvo po buri, kiši i kijametu, umjesto audijem 6, vozi otvorenom kočijom.

Cikloni je ime Zoran, priopćio je na vrhuncu građanske panike Rade Popadić iz udruge Crometeo. Premda na prvi pogled djeluje kao globalno ujednačena fronta, postoje ozbiljni pokazatelji da je glavnina njezine snage usmjerena prema unutrašnjosti zemlje i vladajuće stranke. U Dalmaciji su zasad stradala samo stabla, što je prilično čudno.

Neki su ovdašnji vodeći ljudi SDP-a i neki vodeći ministri zadnjih dana otvoreno miješali fašizam i antifašizam, ciklonu i anticiklonu, škampe, čokoladnu tortu i šampanjac od 800 kuna, a da ih zbog svega službeno nije oprala čak niti proljetna kiša.

davor krile

Naslovnica Hrvatska