Novosti Hrvatska

pokorničko bogoslužje

Inspektori u omiškoj školi: Zašto se osmaši vode na duhovnu obnovu?!

pokorničko bogoslužje

‘Stopama vjernih predaka’, naziv je dvodnevnog programa za omiške osmaše koji uključuje posjet svetištu u Udbini

"Puna nam je kapa troškova! E, daj 230 kuna za izlet, e, daj 40 za majicu, pa daj 50 za završnu zabavu, daj i 200 kuna za duhovnu obnovu, već smo dali i 30 za nekakav ples, tako da nam se, kad podvučemo crtu, čitava ova školska godina pretvorila u skupljanje novca. Kao da smo bankomati!"

Navod je to iz pisma adresiranog na vašeg reportera. U potpisu su roditelji učenika osmih razreda Osnovne škole "Josip Pupačić" iz Omiša. Ispričavaju se što je pismo anonimno, jer, vele, nemaju hrabrost izići s imenima pred javnost, ali se nadaju da će Slobodna Dalmacija, kao i mnogo puta dosad, pomoći da se isprave anomalije ne samo u njihovu gradu, nego i u čitavom hrvatskom društvu.

Troškovi za školske obveze njihove djece ove su se godine, i to nakon što su se jedva oporavili od lanjske ekskurzije, popeli do iznosa kojemu se ni u snu nisu nadali. I još im nije kraj, jer im je već najavljen lipanjski izlet – dvodnevni na Hvar ili jednodnevni u dolinu Neretve – po minimalnoj dnevnoj cijeni od 210 kuna.

Škola se poziva kurikulum odobren od Školskog odbora, a roditelji na zdrav razum i tešku ekonomsku situaciju. Novinar, pak, ne može ne primijetiti kako se jedan trošak posebno izdvaja. Izlet se, naime, uklapa u terensku nastavu – kako ćeš, je li, djecu naučiti kako se orijentirati po zvijezdama ako ne prespavaju na nekom otoku – ujednačene majice danas su obavezni dio outfita svakog osmog razreda koji drži do sebe, a slično se može reći i za završnu zabavu. Ali, kako u ovu priču uklopiti dvodnevnu duhovnu obnovu?

Sve po planu i programu

Za učenike osmih razreda! U organizaciji škole, a ne, recimo, župnog ureda. Kako u priču o troškovima za roditelje učenika osmog razreda uklopiti odlazak u Udbinu, u tamošnju crkvu Hrvatskih mučenika, koju propisuje – dakle, nema picavanja – Godišnji plan i program škole?

Kako uopće objasniti roditelju/vjerniku da je njegovu djetetu potrebna duhovna obnova iako se nije još ni krizmalo, odnosno primilo sakrament svete potvrde, kojim se, samo mu ime govori, potvrđuje da je neka osoba primila Duha Svetoga, te prihvatila svoju vjeru i pripadnost Crkvi?

Kako razuvjeriti roditelja da čitava priča nema veze s vjerom i Crkvom, nego isključivo s novcem, odnosno zaradom koju na račun djece, najčešće bez ikakve kontrole, u dogovoru sa školom ostvaruju putničke agencije?

Odlazak na duhovnu obnovu za završne je razrede omiške osmoljetke uobičajena stvar. Potvrđuje nam to i dugogodišnja ravnateljica te institucije Davorka Deur.

– Ne bih ja to baš nazvala pravom duhovnom obnovom, ali, istina je, djeca idu na takve organizirane izlete – kaže ravnateljica.

U Godišnjem planu i programu omiške Osnovne škole "Josip Pupačić" izlet do Udbine, s usputnim stajanjem u Solinu i Kninu, nazvan je "Stopama vjernih predaka: dvodnevna terenska nastava osmaša s duhovnom obnovom u Udbini", iako nije baš najjasnije kakve veze s našim vjernim precima ima obilazak, na primjer, Manastirina i Salone.

U obrazloženju stoji kako je cilj ovog izleta posjet najvažnijim lokalitetima naše vjerske i nacionalne prošlosti, dok mu je namjena upoznavanje i identificiranje učenika s povijesnim tijekom vjerske i nacionalne baštine, te življenje tog identiteta danas. A kako bi do toga došli, učenici, navodi se u kurikulumu, sudjeluju u pokorničkom bogoslužju.
‘To i nije prava duhovna obnova, nego prilagođena uzrastu učenika’, ističe ravnateljica Deur / Mario Todorić / CROPIX

Kako smanjiti troškove?

Na pitanje zašto osmaše vode na duhovnu obnovu – i to sve učenike, a ne samo one koji pohađaju vjeronauk – ravnateljica Deur odgovara kako ona s time nema nikakve veze, i da je, što se nje tiče, najvažnije da sve bude po propisima.

– Školski odbor je odlučio da se ide u Udbinu, a ja bih najradije da se ide u Vepric i da izdaci za roditelje budu znatno manji, ali, što ću, nemoćna sam i ne mogu pobijati odluke koje donese Školski odbor.
Oprostite, ali nije sporno mjesto, nego duhovna obnova. Što će ona učenicima i zašto škola provodi nešto što ni

Crkva ne radi?

– Ma, nije to prava duhovna obnova.

Nego kakva?

– Prilagođena njihovu uzrastu.

Što u Ministarstvu kažu na takav program?

– Sve je u skladu s njihovim odlukama, ništa ne radimo mimo propisa i zakona. Uostalom, nismo mi jedini koji imamo ovakav program.

U Ministarstvu obrazovanja, međutim, pojma nemaju da u Hrvatskoj postoji škola koja djecu vodi na duhovnu obnovu. Iznenađenje postavljenim upitom bilo je, blago rečeno, golemo.

– Nacionalni kurikulum zasigurno ne predviđa terensku nastavu koja bi uključivala duhovnu obnovu. Škole, istina, imaju slobodu same kreirati godišnji plan i program, no za ovako nešto bi im ipak trebala dopusnica Agencije za odgoj i obrazovanje – neslužbeno nam je rečeno u Ministarstvu.

Službeno: u tijeku su izvidi. Nakon upita iz Slobodne Dalmacije, Agencija za odgoj i obrazovanje počela je s provođenjem stručno-pedagoškog nadzora u omiškoj osnovnoj školi, pa ćemo, obaviješteni smo, konkretan odgovor dobiti tek nakon završetka tog posla.

Ipak, saznajemo da je ravnateljica Deur dijelom u pravu i da zabludjeli osmaši iz "Josipa Pupačića" zaista nisu jedini kojima je propisana duhovna obnova. Istina, nemoguće je u ovom trenutku kazati koliko je točno škola diljem zemlje uključeno u ovu priču, no neke su, poput zagrebačke OŠ "Žuti brijeg", zatražile od Agencije za odgoj i obrazovanje dopuštenje da njihovi učenici prije prelaska u srednju školu organizirano odrade kolektivno pokorničko bogoslužje, ali bili su glatko odbijeni.

Vinko Vuković
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last