Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Aji ja fto godina ufafem u domofinu

Jučer, danas, malo sutra
Znojan muškarac u potkošulji umrljanoj kapljicama krvi lijevim je dlanom masirao članke desne šake i potmulo ječao.

– A lijepo sam ti rekao da pretjeruješ... – prijekorno je vrtio glavom gospodin u tamnom odijelu, namještajući čvor ružičaste kravate.

– Znaš mene, kad se raspalim, ne znam stati.

– Ajmo ispočetka, probudi našega gosta...

Znojni je s betonskoga poda podigao plastičnu kantu s natpisom “Jupol” i s desetak litara ustajale vode zalio onesviještenog čovjeka vezanog za stolicu. Njegov elegantni kolega prignuo se nad beživotno tijelo i u uho nesretnika, koje je nalikovalo na istučeni kotlet, šapnuo:

– Gospodine Todoriću, čujemo li se?

Vezani je krajnjim naporom pridigao glavu punu podljeva i oteklina, nakašljao se, ispljunuo krv i pokušao odgovoriti.

– Fujemo, jedfa, ali fu... fujemo...

– Dopustite da se ispričam – skrušeno je nastavio muškarac u besprijekorno izglačanom odijelu. – Kolega Vrdoljak je, znate, zadnjih dana pod velikim stresom. Zoki stišće, oporba podmeće, mediji huškaju... Da je čovjek kamena srca, slomio bi se pred tolikim pritiscima. Pametan ste čovjek, razumijete, zar ne?

Aha, gdje smo stali

– Ne – jedva je protisnuo utučeni Ivica Todorić.

– Kako, molim? – zbunjeno je izustio elegantni, odsutnim pokretom dotjerujući šiške na razdjeljku.

– Ne fafumijem, kufca tebe ne fafumijem... – soptao je vezani.

– Svaka čast, Branko! – umiješao se Vrdoljak. – Polomio sam ruke na mrcini, a on nas zajebava! I onda ti imaš srca meni reći da pretjerujem!

– Polako, Ivane, polako – mirno je odvratio Branko Grčić, svrnuo pogled na vezanog i blago se nasmiješio.

– Gdje smo ono stali? Ah da, na ulaganjima. Strašno ste nas razočarali, gospodine Todoriću, strašno... Od vas smo očekivali puno više, puno, puno više...

– Ali ja ufafem! Za popiftit puno ufafem!

– Da, da, kako da ne – podsmješljivo je procijedio Vrdoljak.

– Ali u Srbiju, Sloveniju, sad si počeo petljati i s Rusima... Svugdje ti je dobro, samo doma nije. Friga se tebi za domovinu, sram nek te bude!

– Kako mi fe frifa?! Pa fto godina ufafem u domofinu. Bofati, pa ja fam flafnik pola Hfatske!

– Malo je to, malo... – umiješao se Grčić. – Mogli biste vi kudikamo više.

– Šta je pola Hrvatske, reci, šta?! – podviknuo je srditi Vrdoljak.

– Govnu brat! Eto šta je! I daj se već jednom prestani praviti blesav. Nemoj mi samo reći da nisi bio upozoren. Cijela je zemlja čula kako prva potpredsjednica Vlade najavljuje radikalne mjere za privlačenje investicija, samo je gospodin sjedio na ušima!

– Ali Mifanovif je fo demanfifao! – iskolačio je oči preneraženi Todorić.

– Ma šta ovaj frflja? – obratio se zbunjeni Vrdoljak Grčiću.

– Dajte, Ivice, molim vas, pročistite grlo, ispljunite gvalju ako treba, zaboga, ne možemo tako razgovarati...

– Ali moji fubi... – pokušao se opravdati Todorić, ali ga je sasjekao hladni glas ministra Grčića.

– To što vam fali poneki sjekutić ili kutnjak nije nikakva isprika. No, pljunite već jednom...

Aha, dovedi Tedeschija

Vlažnim podrumom cijelu je minutu odjekivalo očajničko hroptanje i grgljanje. Musav od skorene krvi i sline, Todorić se konačno oglasio donekle artikuliranim slogovima.

– Ma ljudi moji, pa Milanović je već sutradan demantirao radikalne mjere i rekao da će one biti samo odlučne!

– Ma vidi ti njega, dućandžija postao lingvista! – planuo je Vrdoljak. – Što bismo mi sada trebali učiniti? Možda da pozovemo Inoslava Beškera, pa da nam on lijepo kao stručni vještak objasni gdje prestaje radikalizam, a gdje počinje odlučnost, a?

– Strašno ste me razočarali – gorko je ponovio Grčić.

– Ne mogu vam opisati koliko. Zahvalite Bogu što sam ja tako milosrdan. Dobit ćete još jednu šansu, posljednju. Sada će vas sprovesti u samicu da na miru razmislite koji sat, a onda ćemo opet razgovarati.

U memljivu podrumsku prostoriju ušla su dva plećata tipa obrijanih glava, odvezala Todorića, prebacila njegove ruke preko svojih ramena i iznijela ga vani.

– Tko je sljedeći? – upitao je Grčić odsutno listajući papire rasute na stolu.

– Tedeschi – odgovorio je Vrdoljak.

– Straža, privucite sljedećeg investitora! – podviknuo je Grčić dotjerujući šiške.

Ivica Ivanišević

Naslovnica Hrvatska