Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: SDP-u ni Spužva Bob ne može pomoći

Jučer, danas, malo sutra
Vlada ima nizak rejting zbog loše komunikacije s javnošću. Tako je uzroke strmoglavog pada potpore Milanovićevoj garnituri dijagnosticirao ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.On, naravno, nije prvi visoki dužnosnik koji je u tobožnjemu šumu na vezama između političke elite i birača pokušao pronaći odgovor na frustrirajuće pitanje zašto Vlada iz dana u dan tone sve dublje u očima poreznih obveznika. Vrdoljak i društvo zapravo nam žele poručiti kako njihove zasluge za opće dobro nisu nimalo upitne, jedina je nevolja u tome što nisu kadri valjano ih predočiti javnosti.

A to, ruku na srce, i nije bogzna kakav grijeh. Jer, ako naši prostodušni ministri marljivo rade na projektima koji će preporoditi ovu zemlju, tko im može zamjeriti što s pola snage i pomalo šeprtljasto odrađuju poslove reklamiranja vlastitih domašaja.

Prilično je bizarno čuti da problem loše komunikacije “prema vani” apostrofiraju gospoda koja upravo katastrofalno ljudikaju među sobom.

Tako, primjerice, predsjednik Vlade sa svojim vjerojatno najvažnijim ministrom već mjesecima razmjenjuje informacije i razmišljanja kao da su obojica trapistički redovnici predani zavjetu šutnje.

Potom, ova je Vlada u dvije godine mandata do savršenstva razvila tehniku skakanja u vlastita usta: ako danas stanoviti ministar ponosno objavi skoro donošenje nekoga zakona, nove mjere ili nameta, možete biti sigurni da će već sutra, najkasnije do podneva, neki drugi ministar to rezolutno demantirati.

Promašaj od početka

Fakat, Milanovićevoj administraciji ne bi škodilo malo poduke iz oblasti elementarnih komunikacijskih tehnika i vještina.

No, s druge strane, treba reći i to kako njezin temeljito uniženi rejting ne bi mogla ušminkati ni cijela vojska ponajboljih spin doktora.

Naime, ova se Vlada i puno prije svoje službene promocije pretplatila na blamiranje kao neku vrstu zle kobi.
Podsjećam, još je trajala predizborna kampanja, a svakome je bilo jasno da će pompoznu titulu prvoga potpredsjednika ponijeti čovjek koji je u stranoj državi optužen za izazivanje prometne nesreće u kojoj su smrtno stradale dvije osobe, te da mu ne gine dulja ili kraća zatvorska kazna.

Ni jedan odgovoran političar neće za svoju desnu ruku izabrati čovjeka koji odbrojava (mjesece, tjedne ili dane, svejedno) do odlaska iza brave i koji će, sasvim izvjesno, činom izricanja pravomoćne presude postati vijest za sve svjetske medije, jer malo je zemalja koje se mogu podičiti činjenicom da im je tako visoko rangirani dužnosnik odstupio s funkcije zbog prečih, zatvorskih obveza.

Milanović se, međutim, nije ni najmanje kolebao: opijen mantrom o presumpciji nevinosti (koja, nije na odmet upozoriti, jest isključivo pravosudna kategorija bez ikakve “upotrebne vrijednosti” u politici) čuvao je leđa svojem partneru i kada su se pred Čačićem širom otvorila vrata kaznionice u Valturi.

Kako je vrijeme odmicalo, a zemlja tonula sve dublje, sve očitijom postajala je činjenica kako ova garnitura nije sposobna preokrenuti deprimirajuće trendove.

Simpatizerima vladajuće koalicije tada je preostala tek utjeha kako “naši” barem ne kradu kao oni prije njih.
No ta je zavodljiva skuža imala vrlo ograničen rok trajanja.

Afere su počele smjenjivati jedna drugu, skandali se nizati kao na tekućoj vrpci, a imena ministara iskrsavati u pričama s ruba crne kronike ili pak duboko ukotvljenima u sivu zonu marčapija svake fele.

Do danas je lijep broj članova Milanovićeva kabineta višekratno prokazan za različita moralna posrtanja, pri čemu vrijedi istaknuti kako se neki među njima javno terete i za grijehe ponešto ozbiljnije od maglovitog crimena sukoba interesa.

Još i veću kompromitaciju vladajućima priuštili su dužnosnici iz drugoga ili trećega partijskog ešalona, posijani po regionalnim ili lokalnim strukturama moći. DORH-ovi istražitelji moraju raditi u tri smjene da bi stigli procesuirati sve dojučerašnje stranačke uzdanice osumnjičene za milijunske utaje i pronevjere.

Partija opasnih razmjera

Ako je HDZ svojedobno uživao u reputaciji stranke opasnih namjera, SDP bi se lako mogao dobaciti do časti partije opasnih razmjera.

Toliko opasnih da ih više nikakav komunikacijski guru neće moći vratiti u korito umjerenosti. Jer, ni sam Spužva Bob nije kadar pospugati sve crnilo što se cijedi za prokazanim “čimbenicima” koji su minulih mjeseci i godina predano radili na vlastitome fiskalnom preporodu, tretirajući javne blagajne kao privatne bankomate.
SpongeBob možda ima veliku upijajuću moć, ali protiv korupcijske bujice ne pomažu ni zečji nasipi.

 ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska