Novosti Hrvatska

ŠOK IZ ŠPINE

Voda će biti još skuplja

ŠOK IZ ŠPINE

Mnogi građani nemaju privilegij da piju vodu iz svoga bunara / Duje Klarić / CROPIX

Za više od 100 posto od prvog travnja povećana je naknada za korištenje voda, s 1,35 kuna na 2,85 kuna po “kubiku”. To bi Hrvatskim vodama trebalo donijeti, samo do kraja ove godine, dodatnih 360 milijuna kuna. Riječ je o novcu potrebnom za servisiranje kreditnih obveza i korištenje europskih fondova namijenjenih razvoju opskrbe vode. Kad je Hrvatska u pitanju, riječ je 32,3 milijarde kuna do 2023,, od čega Hrvatska treba osigurati trećinu. U suprotnom, ako se ne ispune ugovorene obveze, Hrvatsku čekaju penali, odnosno morala bi sav novac osigurati sama.

Novac će, dakle, iz svojih džepova osigurati građani. Prosječno će računi za vodu, zbog ovog poskupljenja, biti veći za oko 11,28 posto. Olakotna je okolnost što je iz poskupljenja izuzeta voda koja se koristi za proizvodnju struje u hidroelektranama, čije bi poskupljenje za sobom nužno povuklo i poskupljenje struje.

Socijalna kategorija

No, prema najavama, poskupljenjima vode, da bi se prikupio novac potreban za spomenute investicije, nije kraj. Na godišnjoj razini riječ je o nekih 800 milijuna kuna, što je još uvijek malo za financiranje spomenutog projekta. Hrvatske vode na godišnjoj razini imaju prihod od oko 1,5 milijardi kuna.

– Prije svega, treba postaviti pitanje optimizacije investicija, odnosno kakve nam investicije trebaju i što će nam donijeti. Voda je tradicionalno uvijek bila socijalna kategorija, no sada to više nije tako – tako je to kada nam razvoj određuju direktive EU koje se slijepo slušaju, o kojima se ne raspravlja.

Vodu prije svega treba sagledati u kontekstu društveno-ekonomskog resursa, odnosno trebamo učinkovit sustav koji će upravljati vodom na način da će stvarati dodatnu vrijednost gospodarstvu, a ako se već ide u investicije, onda ih treba sagledati kroz benefite koje donose potrošačima, odnosno onima koji ih u krajnjoj liniji i financiraju – smatra dr. sc. Zoran Aralica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, dodajući da su Hrvatske vode trebale jasno prikazati sve činjenice u vezi s planiranim projektima, njihovim učincima i troškovima, kao i što će biti s cijelim sustavom, postoji li opasnost od neke kasnije privatizacije.

– I kada su u pitanju vode, moraju se preispitati načela efikasnosti upotrebe resursa, u što treba uključiti i cijenu za potrošače i cijenu utjecaja na okoliš. Temeljna slabost kapitalizma je asimetričnost informacija, odnosno sve su informacije u rukama jedne strane, i to se ne smije zloupotrebljavati. Potrošači se moraju informirati činjenicama i aspektima neke odluke. U suprotnom, riječ je samo o primitivnoj demagogiji, diktaturi ispodprosječnosti - kaže dr. Aralica.

Primjer zagrebačkog pročišćivača idealan je za ilustraciju ove teze: nakon što je raznim aneksima cijena gradnje uvećana nekoliko puta, račun će na kraju platiti građani. Hrvatska nikad nije planski pristupila razvoju gospodarenja vodnim resursima, nikad nismo sami sebi postavili pitanje što želimo s vodnim bogatstvom, pa tako imamo situaciju da se, unatoč milijardu i pol godišnjeg proračuna Hrvatskih voda, sa svakim jačim kišama borimo s poplavama, a u ljetnim mjesecima sa sušom.

Gubitak u mreži

U prosjeku se 55 posto vode u nacionalnoj vodovodnoj mreži izgubi u transportu, na nekim područjima čak do 80 posto. Na vodovodni je sustav priključeno oko 70 posto građana, a kad su u pitanju sustavi odvodnje, broj je znatno manji.

Dakle, do potrošača stiže tek četvrtina vode koja se pusti u vodovodnu mrežu. Očito je, dakle, da unatoč precizno navedenim i brojnim naknadama za održavanje i razvoj mreže, većina novca koja se za te namjere izdvaja “iscuri” kao i većina vode koja se pušta u sustav. Prema europskim standardima koje treba ispoštovati, i zbog kojih se sada povećava cijena vode, gubici ne smiju biti veći od 15 do 18 posto.

Lokalnu mrežu već godine čeka reorganizacija, doći će do spajanja manjih lokalnih poduzeća i uravnoteženja cijene, što za dio stanovništva znači još jedno dodatno poskupljenje. I tako dolazimo do apsurda da je cijena kubika vode u pravilu samo četvrtina cijene vode, da se na svaki račun plaćaju brojni različiti doprinosi, da se većina tih doprinosa odnosi na izgradnju i unaprjeđenje vodoopskrbnog sustava, te da su gubici u tom sustavu u Hrvatskoj među najvećima u Europi.

Marijo Kavain

Sastav računa za vodu

Zagreb
- fiksna mjesečna naknada plus varijabilni dio
– usluga opskrbe pitkom vodom
– usluga odvodnje
– usluge pročišćavanja
– naknada za korištenje voda
– naknada za zaštitu voda
– naknade za razvoj voda
– naknade za razvoj odvodnje

Split
– fiksna naknada za održavanje plus varijabilni dio naknada za vodne usluge (sastoji se od vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda)
– naknada za razvoj
– naknada za financiranje Ekoprojekta Kaštelanski zaljev
– vodoprivredna naknada za korištenje i zaštitu voda
Naslovnica Hrvatska