Novosti Hrvatska

NA POLA PUTA

Minusi Vlade: buja nezaposlenost, a recesiji nema kraja; Plusevi: predstečajne nagodbe, fiskalizacija...

NA POLA PUTA
Inventura dvije godine mandata Vlade Zorana Milanovića debelo je zasjenjena rastom nezaposlenosti i nastavkom gospodarske recesije, ali bio je red da i u takvoj situaciji pokušamo napraviti uobičajeni pregled Vladinih uspjeha i neuspjeha kroz 10 najboljih i najlošijih mjera, događaja ili pokazatelja koji su javno registrirani. Naravno, uz nužnu ogradu da svaki takav pregled sa sobom nosi svjetonazorski otisak autora tog projekta.

Iako bi možda bio red da krenemo od “dobrih vijesti”, pregled ćemo početi s listom 10 najgorih stvari koje su nas zadesile, a za koje odgovornost u manjoj ili većoj mjeri snosi ekipa s Markova trgova. Najveći minus, koji potire sve ostale vijesti, jest, naravno, rast nezaposlenosti, koji je na dan pisanja ovog teksta bio na razini od 364 tisuće. A prema izračunu većine analitičara, u veljači 2014., uobičajenom vrhuncu godišnje nezaposlenosti, ta bi cifra mogla dosegnuti između 375 i 385 tisuća.

Još je “ljepši” dojam ako znamo da je u listopadu 2013. godine (kad je broj zaposlenih iznosio 1,35 milijuna), u odnosu na listopad 2008., izgubljeno ukupno 188 tisuća radnih mjesta. Nenad Bakić, jedan od poznatijih domaćih investitora i stručnjak za tržište rada, procjenjuje kako će u veljači broj zaposlenih pasti na 1,31 milijun. To bi značilo da bi od veljače 2008. do veljače 2014. Hrvatska izgubila više od 200 tisuća radnih mjesta.

Negativni pokazatelj broj dva u ovom je pregledu nastavak recesije, odnosno pada gospodarstva petu godinu zaredom. Treći je minus “grijeh kašnjenja” Vlade u provođenju čitavog niza mjera, od kojih ćemo spomenuti dvije: restrukturiranje javnih poduzeća, a više od dvije godine kasnit će se s velikim investicijama javnih poduzeća.

Četvrta loša stvar jest “grijeh nečinjenja” – do sada se nije pristupilo ni izradi, a kamoli primjeni modela rada državne uprave i ostale birokracije koja bi se temeljila na sustavu plaćanja po učinku rada, odnosno stimulacije–destimulacije. Naime, brojne analize pokazuju da Hrvatska nema preveliku državnu upravu, ali da ima jednu od najneefikasnijih birokracija u Europi.

Sljedeći grijeh nečinjenja jest, iako to nije bilo u Planu 21 Kukuriku koalicije, zamrzavanje prevelikog broja općina i županija, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave. Peti minus odnosi se na lošu procjenu gospodarskog rasta, te posljedično prihoda državnog proračuna u 2013., kao i probijanje rashoda istog budžeta, što je rezultiralo rastom manjka u državnoj blagajni za 50 posto, s oko 11 na više od 16 milijardi kuna.

Muke s Ustavnim sudom i referendumima

To je dobrim dijelom poništilo više nego odličan posao Ministarstva financija u 2012., kad je proračunski deficit smanjen s 15 na 10 milijardi kuna. Šesta loša stvar političke je prirode i odnosi se na, blago rečeno, petljanje sa Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, poznatijim kao “lex Perković”.

Podsjetimo, saborska je većina nekoliko dana prije ulaska u EU-u promijenila ovaj zakon. To je izazvalo nezadovoljstvo Europske komisije, ali poglavito Njemačke, koja je namjeravala u proceduri europskog uhidbenog naloga doći do Josipa Perkovića, bivšeg čelnika hrvatske i jugoslavenske obavještajne službe, koji je navodno sudjelovao u organiziranju ubojstva hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića 1983. Sedma loša stvar koja ide na račun Vlade odnosi se općenito na “odnos” s Ustavnim sudom.

Ne samo da je Ustavni sud rušio neke zakonske propise i Vladine odluke, nego se, među ostalim, predsjednik Vlade upustio u procjenu toga treba li Ustavni sud biti tumač ustavnosti, pogotovo kad je u pitanju ocjena ustavnosti referendumskog pitanja.

Pretjerani optimizam

Preko Ustavnog suda dolazimo i do osmog minusa, a on se odnosi na činjenicu da Vlada i Sabor nisu poslušali uputu Ustavnog suda da se u određenom roku riješe određeni problemi i nedorečenosti vezani uz sazivanje i provođenje referenduma. Osim toga, zbog ukidanja praga izlaznosti birača na referendum za ulazak u Europsku uniju, te nepostojanja ograničenja pitanja o kojima je moguće sazvati referendum, bilo je moguće da se održi referendum koji je pokrenula udruga “U ime obitelji” i da on uspije.

Time su vladajući, posredno, odgovorni za rezultate i čitavu barufu koja se digla oko tog referenduma. Deveti minus odnosi se na kadroviranje u javnim poduzećima i drugim institucijama, koje je opet dijelom išlo po stranačkom ključu, a ne po kriteriju stručnosti. Naime, ne treba od političara očekivati da ne stavljaju svoje ljude na takva radna mjesta, ali onda bi te osobe morale biti stručnjaci u svojem poslu. Konačno, deseti minus se odnosi na činjenicu da Ministarstvo zdravlja nije uspjelo u obećanju da skrati “liste čekanja“.

Što je dobro ova Vlada napravila u dvije godine mandata? Krenimo sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama. Bez obzira na činjenicu da je Zakon tri puta dorađivan, a možda bude još finih radova na njemu, nema sumnje da će taj projekt Ministarstva financija ključno obilježiti ovaj mandat Vlade. Podsjetimo, Zakonom o predstečajnoj nagodbi Ministarstvo financija i Financijska agencija najvećim dijelom preuzimaju ulogu koju je prije imalo pravosuđe i pokušavaju u dogovoru s vjerovnicima tvrtku izvući iz financijskih i poslovnih problema.

Naravno, i država i najveći vjerovnici u tom se postupku “moraju” odreći dobrog dijela dugova i reprogramirati potraživanja, a tvrtka mora pružiti vjerodostojan srednjoročni poslovni plan. Sve to, naravno, u najvećem broju slučajeva uključuje i značajno vlasničko restrukturiranje. Cilj je svega dati još jednom šansu onim tvrtkama za koje vjerovnici procijene da imaju tržišnu perspektivu.

Uz to, drugi glavni cilj Zakona jest onemogućiti da domaće gospodarstvo opet zahvati “kultura neplaćanja”. O rezultatima primjene ovog zakona neće se ocjenjivati samo mandat ove Vlade, nego će o njegovu uspjehu ili neuspjehu ovisiti i brzina i kvaliteta konsolidiranja privatnog sektora, a time i budućnost svih nas.

Drugi plus Vladi treba dati zbog toga što je u njezinu mandatu Hrvatska ipak ušla u Europsku uniju, koliko god je to zasluga Vlade Jadranke Kosor i prijašnjih Vlada, kao i jedinstvenog stava hrvatske politike kad je učlanjenje Hrvatske u taj “klub” bilo u pitanju. Treći plus opet nas vraća u Ministarstvo financija i uvođenje poreznog reda, što je najviše došlo do izražaja u popularnom projektu fiskalizacije, ali i javnoj objavi imena poreznih dužnika.

Dugovi i registri

Uglavnom, eto, moramo se naviknuti na to da moramo plaćati poreze i dugove. Doduše, Slavko Linić, ministar financija, prošlog se tjedna izravno ispričao dobrim poreznim platišama kad je najavio da će provesti projekt u kojem će oprostiti dug građanima, pretežno obrtnicima, koji su propali i ne mogu platiti svoj dug. Četvrto mjesto ravnopravno drže i novi zakonski propisi kojima su umanjene kamate za kredite u francima.

Peta je pozitivna mjera uvođenje reda u popis birača koje je provelo Ministarstvo uprave, kad smo potezom pera Arsena Bauka, ministra uprave, ostali bez 700.000 birača. Šesti plus jest Registar branitelja u izvedbi Freda Matića, ministra obrane, koji nije donio spektakularne rezultate u otkrivanju lažnih branitelja, ali je hrabar i častan potez ministra i Vlade.

Sedmi je uspjeh prelazak na Centralni obračun plaća (COP) korisnika državnog proračuna, koji je započelo Ministarstvo uprave, a realiziralo Ministarstvo financija. I to je projekt čiji će se rezultati ponajviše osjetiti u godinama koje slijede, jer će na državnoj razini biti puno lakše voditi politiku plaća.

Osmi plus zove se Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u režiji Rajka Ostojića, ministra zdravlja, koji je izazvao dosta otpora od Katoličke crkve i konzervativnog dijela društva, a s njim u paketu ide i uvođenje spolnog odgoja u osnovnim i srednjim školama (u okviru 4. modula zdravstvenog odgoja).

Pod rednim brojem devet kao uspjeh Vladi trebamo upisati zalaganje za manjinska prava kad su posrijedi društvene podjele oko uvođenja ćirilice u Vukovar, a kao deseti plus u istu rubriku idu i zalaganja za prava homoseksualnih osoba u povodu referenduma za promjenu Ustava koji je incirala udruga “U ime obitelji”.

frenki laušić

Lex Perković ih posuo sumnjama da nisu raskrstili s udbaškim naslijeđem

Zoran Milanović i suradnici su u nekoliko navrata izlazili s različitim razlozima zbog kojeg se krenulo u izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama Europske unije, poznatijim kao “lex Perković”, što je umanjilo vjerodostojnost tog postupka.

Najgora stvar koja se dogodila SDP-u (jer HNS se dobrim dijelom distancirao od ovog “slučaja”) jest to što su se pojavile sumnje da ta stranka ima razloga zaštititi Perkovića od suđenja u Njemačkoj iz ne baš časnih razloga. Treba biti posebno nemaran pa dozvoliti da 2013. na SDP opet padnu sumnje kako još nije izašao iz totalitarno-udbaškog naslijeđa prošlosti.


10 minusa

1. 364.000 nezaposlenih
2. peta godina pada gospodarstva
3. kašnjenje restrukturiranja javnih poduzeća i velikih investicija
4. model stimulacija-destimulacija plaćanja zaposlenih u državnoj upravi nije na vidiku, a zamrznut je prevelik broj općina i županija
5. nerealne procjene gospodarskog rasta
6. petljanje s “lex Perkovićem”
7. odnos s Ustavnim sudom
8. ukidanje praga izlaznosti za referendum oko ulaska u EU, zakuhao ostale referendume
9. kadroviranje u javnim poduzećima
10. Ministarstvo zdravstva nije skratilo liste čekanja


10 pluseva

1. predstečajne nagodbe kojima se daje šansa za preživljavanje tvrtkama za koje vjerovnici procijene da imaju perspektivu
2. ulazak u Europsku uniju
3. uvođenje poreznog reda
4. najava oprosta duga građanima, smanjenje kamata na kredite u švicarcima
5. uvođenje reda u popise birača koji su smanjeni za 700.000 birača
6. registar branitelja
7. centralni obračun plaća korisnika proračuna
8. zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji
9. zalaganje za manjinska prava
10. zalaganje za prava homoseksualnih osoba


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last