Ima tome nekoliko godina, moj sin još je bio u osnovnoj školi i za lektiru imao “Brezu” Slavka Kolara. Ako ste u kući ikad imali četrnaestogodišnjaka, vjerojatno vam ne moram objašnjavati kako je nekome takvome teško učiniti privlačnim neveselu pripovijest iz seoskog života, napisanu arhaičnim i danas mjestimice nerazumljivim hrvatskim, pa još s dijalozima na kajkavskom. Da ste ga na engleskom upitali što mu je za lektiru, moj dječak bi zacijelo kazao: Slavko Kolar, “Pain In the Ass”.
Cijelih je mjesec dana, ispunjenih našim užasnim prijetnjama i podlim ucjenama, njemu trebalo da pročita trideset stranica klasičnog djela nacionalne književnosti i, konačno, došao je svečani trenutak. “Breza” je bila svladana i on je ponosan došao da zajedno prođemo nastavnu materiju,...
Cijelih je mjesec dana, ispunjenih našim užasnim prijetnjama i podlim ucjenama, njemu trebalo da pročita trideset stranica klasičnog djela nacionalne književnosti i, konačno, došao je svečani trenutak. “Breza” je bila svladana i on je ponosan došao da zajedno prođemo nastavnu materiju,...