Ajoj, pa vi nemate fakultet?!, jaukne stranačka službenica pregledavajući dokumentaciju kandidata.
“Nemam. Nisam, znate, imao kad studirati”, krene se ovaj ispričavati. “Tata je završio u zatvoru, mama pobjegla s trgovačkim putnikom, baka se propila, djed pao s konja i sav teret obitelji, dvadeset šest gladnih usta, pao je na moja nejaka pleća, te sam morao krasti, ubijati, otimati, pljačkati, provaljivati, švercati, varati i evo se, naposljetku, upisati u Stranku ne bih li preživio. A što, ne ide bez diplome?”
“U principu, može”, reče službenica, “ali se ne preporučuje. Glasače impresioniraju akademske titule ispred imena. Nego, znate što bi bilo najbolje? Imamo još neko vrijeme. Nema ga, istina, mnogo, ali ako požurimo, sve ćemo stići. Ja ću sada vašu prijavu za sabo...
“Nemam. Nisam, znate, imao kad studirati”, krene se ovaj ispričavati. “Tata je završio u zatvoru, mama pobjegla s trgovačkim putnikom, baka se propila, djed pao s konja i sav teret obitelji, dvadeset šest gladnih usta, pao je na moja nejaka pleća, te sam morao krasti, ubijati, otimati, pljačkati, provaljivati, švercati, varati i evo se, naposljetku, upisati u Stranku ne bih li preživio. A što, ne ide bez diplome?”
“U principu, može”, reče službenica, “ali se ne preporučuje. Glasače impresioniraju akademske titule ispred imena. Nego, znate što bi bilo najbolje? Imamo još neko vrijeme. Nema ga, istina, mnogo, ali ako požurimo, sve ćemo stići. Ja ću sada vašu prijavu za sabo...