Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Lupeži sa specijalnim potrebama

 Jučer, danas, malo sutra

Nije mi teško zamisliti taj prizor... Završio je jedan od onih rutinskih sastanaka u središnjici HDZ-a i društvo polako, u ležernom raspoloženju, napušta konferencijsku dvoranu. Jarnjak se osvrće prema kolegi Šukeru i sa šeretskim osmijehom ga pita: “A znaš li onaj s Jožekom? Kad se, vrak jedan, z polja povračal? Ide ti on tak prek njive, kužiš, ne, kad – puf! - eto ti pred njim župnika. ‘Faljen Isus, velečasni’, veli Jožek. ‘A Marija? Gde je Marija’, pita župnik. Naš ti Jožek rukom pokaže levo i onak skrušeno procedi: ‘Tam je, sere v kuruzi!’”

Šuker, razvaljen od smijeha, zapinje na dovratku, dok Jarnjak, da ne bude zabune, još jednom podvlači punchline: “Sere v kuruzi! Kužiš?! Marija!!” Razdragani dvojac naposljetku odmiče hodnikom, pa u dvorani ostaju samo Ratko Maček, zaokupljen slaganjem hrpe fascikla u aktovku, i dr. Ivo Sanader nosa zabijenog u zaslon računala.

Kako kupiti novinu

Uz glasni škljocaj Maček konačno zaključava bravu kovčežića i ustaje. Prenut tim zvukom, premijer podiže glavu i značajno se nakašljava.

“Ratko, ideš vani?”

“Sam si mislil”, bojažljivo će Maček. “Na gablec i tak...”

“Samo daj”, benevolentno će njegov šef. “U povratku mi kupi Hrvatski list.”

“Kaj? Pa to je minorna, ultradesna revijica. Kog to zanima?”

“Slučajno mene. Dakle...”

“Je, pardon, kupil bum, bez brige. Nego...”

“Šta nego?”

“A penezi?”, tihim će glasom Maček.

“Koji pinezi?”

“Pa za Hrvatski list, ne. Mislim ono...”

“Ma ne mogu virovat”, zgranuto će Sanader. “Nemaš love za posrani Hrvatski list?!”

“Čujte, malo mi je neugodno, ali fakat...

“Dobro, dobro...”, prekida ga revoltirani premijer. “Javi se Barišiću.”

Ostalo vam je poznato. Od stranačkog rizničara Maček je preuzeo smotuljak eura u protuvrijednosti od tri milijuna kuna, kojima je otkupio osamdeset posto udjela u dotičnoj tiskovini. I sad je, kao, Sanader kriv. Pošalješ tipa po novine, da skoči do kioska i tamo iskešira desetak kuna za novi broj ove ili one revije, a on se vrati kao većinski vlasnik izdavačke kuće.

Šalu na stranu, u plimnome valu afera koje nas iz dana u dan zapljuskuju, manje od astronomskih iznosa, svih tih desetaka i stotina zamračenih milijuna, mene impresionira nešto drugo. Naime, lijep broj dokazanih protagonista marčapija odnosno visoko rangiranih sumnjivaca čija krivnja još nije dokazana uspio se javnosti predstaviti kao čeljad, u najmanju ruku, ne osobite bistrine.

Poharana blagajna

Njihova mucava retorika, nemušta obrazloženja, jadne isprike i, iznad svega, primitivna metodologija krađe javnoga novca tehnikom rudimentarnog lopatanja, na mišiće, bez i mrvice suptilnosti, moraju nas duboko posramiti. Jer, hajde nekako, čovjek se možda i može pomiriti s činjenicom da su ga opljačkali bolji od njega: tipovi iznimne inteligencije, blagoslovljeni talentom, znanjem, vještinama... Možemo mi koliko nas je volja tupiti da živimo u demokratskome poretku koji svima jamči jednake šanse, ali nema toga pravnog instrumenta koji uistinu može dokinuti možda nevidljivi, ali u svakome društvu i te kako prisutni željezni zakon socijalnog darvinizma. Naprosto, otkako je svijeta i vijeka, pametniji, snažniji, ljepši... prolaze bolje od onih manje umnih, slabunjavih, ružnjikavih... Svagdje, naravno, osim u Hrvatskoj.

Ovdje, pak, iskustvo nam govori, skupina zgodno pozicioniranih tipova s kvocijentom intelegencije samo nešto većim od konfekcijskog broja cipele, kadra je poharati državnu blagajnu, cijelu zemlju baciti na koljena i unesrećiti milijune, među njima i najveće umove svoga podneblja i vremena. 

A tko će ga znati, možda se tomu i ne treba čuditi. Ako se uistinu radi o gospodi koju vrlo teško možemo zamisliti, recimo, u Akademiji znanosti i umjetnosti, ali bi zato krasno pristajali među štićenike neke ustanove za zbrinjavanje osoba sa specijalnim potrebama, što je prirodnije nego očekivati da oni zbilja pokušaju namiriti te svoje sasvim osebujne potrebe?!

Na koncu, preostaje samo jedno razmjerno neugodno pitanje: tko je ipak gluplji, naši ebetasti lupeži ili mi sami, kojima su trebale puste godine da konačno progledamo i shvatimo kakvi su to krebili?


IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 9FirstPrevious[1]23456789Last