Novosti Hrvatska

Vlaška posla

Ante Tomić: Vučedolska golubica ne voli ćirilicu

 Vlaška posla

Dvije i po tisuće godina prije Krista, u vremenu koje znanost šire naziva prapoviješću, a pobliže bakrenim dobom, uz obalu Dunava, u Vučedolu nedaleko Vukovara, bilo je naselje veličine jednog današnjeg općinskog središta. U bijednim nastambama što su grubo tesanim gredama bile odignute od tla, da se kakva zvijer, ris, vepar ili medvjed ne bi uvukao i poklao čeljad na spavanju, oko dvije tisuće lovaca, sakupljača plodova i prvih stočara tu se molilo močvarnim duhovima i demonima šume, prinoseći im sporadično i ljudske žrtve, ako bi im se neukima učinilo da su misteriozna bića koja vladaju prirodom zbog nečega ljuta na njih.

Arheolozi su u drugoj polovici dvadesetog stoljeća detaljno istražili ovaj lokalitet i iz mnoštva grubo kovanog oruđa i keramike koje su iskopali iz srijemske ilovače dobili vrlo dobar uvid u život i običaje takozvane vučedolske kulture. Najljepši, svima poznat artefakt koji su našli je glinena kadionica u obliku ptice. Nazvana je golubicom, premda se vjerojatnije radi o jarebici.

Gipsanu repliku toga malog spomenika prije nekoliko dana mogli smo vidjeti u rukama jedne djevojke. Na prosvjedu, koji je s ne sasvim jasnim povodom nazvan “Za hrvatski Vukovar”, Vučedolsku golubicu je šinjorina ponosno nosila umotanu u bodljikavu žicu i to bi trebalo značiti... pa, ne znam zapravo točno što. Ako mi je dopušteno, pretpostavio bih kako ona keramičku kadionicu iz bakrenog doba nekako doživljava hrvatskom, a oštra žica joj zorno kazuje o zatiranju našeg, hrvatskog imena i kulture.

Ima li ona takva nekakva vjerovanja, Hrvate to u vremenu smješta mnogo dalje od Rimljana, Tračana, Feničana i svih drugih antičkih naroda, ona ih nalazi u mračnim, slabo istraženim dubinama ljudske prošlosti, dok se nije znalo za broncu i željezo, a o Euklidovom poučku i Platonovoj Državi da i ne govorimo, otkriva ih više od tri tisuće godina prije nego su volovske zaprege s našim cijenjenim precima uočene na ovim prostorima. Kako bi inače Vučedolska golubica mogla biti hrvatska?

Kakav zaista ćušpajz u glavi mora imati vukovarska gospođica Kremenko da bi djelo jednog musavog i raščupanog nekrsta smatrala dijelom svoje nacionalne baštine? Zar ona stvarno misli da je narod tu uz Dunav, još prije četiri i po milenija, borbeno vitlao kopljima vičući: “Ovo je Hrvatska!”, dok su ih s druge strane rijeke barbari iz drugog plemena izazivali visoko podižući tri prsta? Iako, priznajem, ne bi to bila prva idiotarija koju smo čuli od onih što su ustali protiv ćiriličnih natpisa na državnim i javnim ustanovama u Vukovaru.

Meni je možda i draža tvrdnja kako oni, Bože sačuvaj, ne mrze Srbe, nego im, eto, ćoškasta pravoslavna slova nikako nisu draga. Teško je reći čiju inteligenciju strašnije obezvrjeđuje ta besmislica, onih koji je izgovaraju ili onih koji bi u nju trebali, kao, povjerovati. Gotovo se rastužim ovim domobranskim oprezom, dođe mi skoro milo od šovinista koji ne žele biti prepoznati kao šovinisti i rekao bih im: “Nemojte se, brate, skanjivati. Kažite slobodno da ne volite Srbe jer u suprotnom samo ispadate glupi.”

Kameno doba

Vučedolska golubica u bodljikavoj žici djeluje još i suvislo u usporedbi s ovakvim izjavama. Dapače, što dulje razmišljam o arheološkom artefaktu na prosvjedima protiv ćirilice, počinje mi se polako promaljati kako tu možda ipak ima nešto razumno. Mogao bih naći prikladno objašnjenje, premda se ono zacijelo ne bi svidjelo djevojci koja je golubicu nosila.

Evo što je meni palo na pamet. Keramička golubica s razlogom je ovdje jer ona pripada prapovijesti, a ljudska se povijest, kako znamo, računa od pojave pisma. Ustajući protiv jednog pisma, ćirilice, vukovarski demonstranti žele pokazati kako oni pripadaju vremenu prije pismenosti, dok čovjekova vrsta još nije urezivala nekakve znakove u glinene pločice, klesala ih u kamenu ili bilježila trskom i crnilom na papirusu.

Sve mi se ovdje sada lijepo složilo, jedino nisam baš siguran je li izabrano dobro razdoblje. Vučedolska golubica je iz bakrenog, a ovi naši mi se više nekako čine da su u kamenom dobu. Kako bilo, sve je dobro dok barbari ne počnu prinositi ljudske žrtve.


ante tomić
foto: cropix

Naslovnica Hrvatska