Ne dao bog većeg zla”, “Bolje vrabac u ruci nego golub na grani”, “Kako sam se nadala, dobro sam se i udala”, “Nije puno, ali čovjeka veseli”, “Samo neka je glava na ramenu”, “Dobro da ne tuku”...
Mogli bismo tako nadugo i naširoko nabrajati izreke udomaćene u našemu svijetu, koje svjedoče kako je takozvani prosječni, dakle, mali čovjek zadovoljan s jednako malešnim dobicima. Što bi pripadnicima drugih naroda bilo deprimirajuće postignuće, Hrvatima je skroz okej. Mi, naime, nikada ne ispuštamo iz vida činjenicu da je sve moglo ispasti i puno gore. Krešu plaće za trideset posto? Uf, dobro smo i prošli, glavno da imamo posao! Dijele otkaze? Ma neka je zdravlja, za ostalo ćemo lako! Dijagnoza je ozbiljna? Pa šta, znanost velikim koracima napreduje iz dana u dan, možd...
Mogli bismo tako nadugo i naširoko nabrajati izreke udomaćene u našemu svijetu, koje svjedoče kako je takozvani prosječni, dakle, mali čovjek zadovoljan s jednako malešnim dobicima. Što bi pripadnicima drugih naroda bilo deprimirajuće postignuće, Hrvatima je skroz okej. Mi, naime, nikada ne ispuštamo iz vida činjenicu da je sve moglo ispasti i puno gore. Krešu plaće za trideset posto? Uf, dobro smo i prošli, glavno da imamo posao! Dijele otkaze? Ma neka je zdravlja, za ostalo ćemo lako! Dijagnoza je ozbiljna? Pa šta, znanost velikim koracima napreduje iz dana u dan, možd...