Na kraju još jedne “špice” turističke sezone, ista pitanja, dvojenja i opća mjesta. Je li sezona bila uspješna ili ne, je li se moglo bolje i je li apsolutna proračunska ovisnost o turističkom prihodu – jedinoj zelenoj grani na suhom deblu hrvatskoga gospodarstva – ravna samoubojstvu? Jesu li kruzeri isplativi, ideja “city breaka” nova kolonizacija, a “fenomen” dalmatinskog urbanog turizma korak ka depopulaciji povijesnih jezgri i njihovom konačnom umiranju...?
Pitanja su, naravno, logična ali – gle apsurda – jednako tako i besmislena. Jer, nema tu nikakve dileme: bez turizma turobna slika hrvatskoga gospodarstva bila bi još mračnija mada samo notorne budale mogu kazati da Hrvatska može preživjeti i normalno živjeti bez proizvodnje, novih radnih mjesta izvan turi...
Pitanja su, naravno, logična ali – gle apsurda – jednako tako i besmislena. Jer, nema tu nikakve dileme: bez turizma turobna slika hrvatskoga gospodarstva bila bi još mračnija mada samo notorne budale mogu kazati da Hrvatska može preživjeti i normalno živjeti bez proizvodnje, novih radnih mjesta izvan turi...