Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: I stomatolozi bi mogli vratiti osmijeh seljaku

 Jučer, danas, malo sutra

Osim što umnožava sve zamislive privatne muke i društvene nesreće, ova kriza pogoduje i cvjetanju amaterizma.

Eto, primjera radi, promislimo načas samo o tome koliko se lice našega kriminalnog sektora izmijenilo otkako su kola krenula nizbrdo. Do prije nekoliko godina, zločinima su se bavili isključivo karijerni profesionalci, ljudi besprijekorne, premda izvaninstitucionalne naobrazbe, i respektabilna iskustva. Pljačkalo se, reketarilo, švercalo i ubijalo po razbojničkome peesu, strogo poštujući delikatna pravila struke i bolje običaje podzemlja. A danas? Krade i odstreljuje tko stigne i kako mu se prhne, šlamperaj je vidljiv na svakome koraku, a stare zanatske regule više nitko ne zarezuje...

Dojučerašnji metalci, tekstilci, trgovci... proleteri svih fela, koji su ostali bez posla, preko noći se se prestrojili na kriminalni kolosijek i unijeli potpuni nered u do jučer zatvorenu zajednicu okorjelih profića školovanih na ulici i specijaliziranih na višegodišnjim robijama u najprestižnijim hrvatskim i europskim kaznionicama. Naravno, bauk amaterizacije pogodio je i sve ostale časne zanate. Tobožnji majstor koji vam je ovoga proljeća montirao klima-uređaj, već najesen će se legitimirati kao vrhunski parketar i nuditi usluge brzog slaganja bukovih daščica. Tip koji je cijeloga ljeta razvozio turiste na fiš-piknike, zimu će dočekati kao marangun “specijaliziran” za izradu kuhinjskih elemenata. Gurui poslovnog menadžmenta to mogu zvati “fleksibilizacijom tržišta rada”, no radi se o goloj podvali koja vodi prema temeljitom unižavanju svih, pa i minimalnih, profesionalnih standarda.

Diletantizam caruje na svakome koraku i od njega nije ostalo pošteđeno ni jedno područje našega života. Čak i u prosvjednome clusteru - koji na našim prostorima ima dugu, bogatu, štoviše revolucionarnu, dakle i mjestimično krvavu povijest – ritam udaraju priučeni nevježe ili potpuni neznalice. Našim buntovnicima nepoznato je čak i ono prvo, zlatno pravilo koje poručuje kako svaka prosvjedna akcija mora proizvesti dva cilja: izazvati nervozu kod vladajuće garniture i zaslužiti simpatije u naširoj javnosti.

Nasilništvo bez smisla

Govorimo li, primjerice, o friškoj seljačkoj buni, jasno je kako su farmeri promašili obje mete u koje je valjalo ciljati. Blokada prometnica u debeloj provinciji nije, naime, bogzna kakav razlog za dizanje panike u Banskim dvorima. S druge strane, takve akcije kojima se temeljito zagorčava život običnome svijetu, teško da mogu izazvati aplauz na otvorenoj sceni. Kad uglancanim traktorom John Deere prepriječite cestu Gundinci – Švarglin, niste naškodili Zoranu Milanoviću, ali ste se gadno zamjerili imaginarnom Đuki ili Jozi koji zbog vas moraju kilometrima kružiti da bi dospjeli na odredište, gubiti vrijeme i arčiti benzin.

Ukratko, radi se o sirovom nasilništvu bez razloga i smisla, koje ne može polučiti nikakvu korist. A kad taj jednostavni poučak konačno dođe iz paorskoga dupeta u farmersku glavu, što će preostati pobunjenicima? Da otimaju namjernike po špranci iz Tomićevih vlaških komedija i traže od Linića milijunsku otkupninu uz prijeteću poruku “Ako (oteti sirotan) ne triba vami, ne triba ni nami”?! Hoće li možda naoštriti srpove i vile, pa krenuti u bezglavi juriš na gornjogradske tahije?!

Preporod agrara ili prijetnja

Nema nikakve sumnje, mnogo je problema koji muče domovinski agrar. No više od izdašnih poticaja ili konačnog obračuna s trgovačkim lobijima, našoj je poljoprivredi potrebno nešto drugo: naime, interventan uvoz stručnjaka kakvih na našim prostorima nema ni za lijek. Nama, ukratko, fale ljudi koji su kadri artikulirati frustraciju i nezadovoljstvo širokih seljačkih masa u opipljivi prosvjedni program. Nekoliko “public disorder managera” moglo bi unijeti dašak dobrodošle svježine u ustajalu paorsku zajednicu, vlasti staviti na ozbiljnu kušnju, a seljacima donijeti simpatije onoga dijela puka koji ne dijeli njihove muke.

Za početak, ti bi “rebelion experts” prvo trebali naše viđenije farmere potjerati stomatologu. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan. Ako se program preporoda našega agrara treba sažeti u slogan “Vratimo osmijeh hrvatskom seljaku”, pod trenutačnim okolnostima to može zvučati samo kao jezovita prijetnja. Jer, zamislite da se dogodi taj sretni rasplet, pa naši farmeri zaista razvuku usta u razdragane osmijehe. Taj prizor teško da može razniježiti široku javnost, prije će izazvati užasnutost milijuna. Ajmo stoga prvo srediti dentjere, pa onda poradimo na razlozima za radost.

ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last