Novosti Hrvatska

NE MIRI SE SA ZAKONOM O FISKALIZACIJI

Meri iz Podstrane: Evo zašto sam darovala Splićanima 20 kašeta ribe

NE MIRI SE SA ZAKONOM O FISKALIZACIJI

'Ne znam što ćemo i kako ćemo dalje, ne znam ni hoću li prihvatiti te fiskalne blagajne. Za sada znam da su dva-tri koćara počela raditi s tim blagajnama.'

Meri Sefer iz Podstrane postala je “tema dana” u Splitu i okolici nakon što je prostrujila vijest da je tijekom četvrtka u jutarnjim satima podijelila na splitskoj peškariji dvadeset kašeta kvalitetne ribe. Meri, dakle, nije “napaćenom narodu” darivala neku falš robu, nego je naše sugrađane obradovala trpajući im u vrećice velike mole i listove (švoje, op. a.), a vrijednost darovane ribe se kreće oko četiri tisuće kuna.

Dajući po četiri-pet komada ribe svakom namjerniku, željela je da njezin dar dopre do kuhinja što većeg broja ljudi. Zašto je to učinila, objasnila je u razgovoru za naš list kada smo je posjetili u njezinoj kući u Podstrani.

- To sam učinila da bih upozorila na problem s kojim se susreću svi dalmatinski koćari, pa i moja obitelj, a ovaj čin je bio revolt protiv uvođenja fiskalnih blagajni u naše poslovanje - kazala nam je naša domaćica. Njezin sin Jasmin ima obrt “Gardenia”, a tako im se zove i koćarica koja hrani šest obitelji.

Povlašteni uzgajivači

- Sada je koćarica privezana u Dubrovniku, a radnici su raspušteni i jednostavno ne znamo što ćemo i kako ćemo dalje. Uvođenje fiskalnih blagajni je, po mojemu mišljenju, preveliko i preduboko miješanje države u poslovanje nas obrtnika koji radimo s ribom. Kako nemam fiskalnu blagajnu, znala sam da u četvrtak na splitskoj peškariji ne mogu prodavati ribu kao što sam to do sada činila, jer bih se izložila kazni od deset do 200 tisuća kuna. Dan ranije sam prodala dosta ribe koja je bila upravo dopremljena s koćarice, a u četvrtak sam ostatak jednostavno darovala. Sin i ja smo večer prije donijeli tu odluku i nije to bio moj nikakav ishitreni i neplanirani potez, nego stvar obiteljskog dogovora - upoznaje nas Meri.

Nekako nam je čudno zazvučala njezina izjava da država nekoga previše kontrolira. No Meri Sefer, koja svaki dan ustaje u pet sati kako bi prodala ribu koju njezin sin ulovi, objašnjava nam:

-Nas koji ribu ulovimo i tu ribu prodajemo, država ne tretira kao da se bavimo vlastitom proizvodnjom, a vlastitom proizvodnjom smatra one koji umjetno uzgajaju komarče, orade i drugu ribu.

Ugrožene plaće za 6 obitelji

Oni imaju povlastice, a mi ne. Mi nigdje ne možemo pobjeći kao što čine šverceri ribe koji pobjegnu ispred državnih organa kada ih uhvate u švercu, a ribu jednostavno ostave. Sada su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ukinuti i poticaji ribarima, koji su iznosili i do 14 posto naših prihoda. Svakih šest mjeseci od ukupnog prihoda država bi nama vraćala tih 14 posto i time smo nekako mogli plaćati dospjele obveze i račune. Sad je to gotovo! A na cijenu nafte koju plaćamo otpada i do 60 posto naših prihoda. Za što i za koga da radimo? – pita se Meri Sefer.

Osim što njezin obrt uredno ispunjava sve obveze prema državi i puni Linićev proračun, njezin obrt donosi i šest plaća od kojih žive šest obitelji. Mjesečni iznos za iznajmljivanje jednog banka za prodaju ribe na splitskoj peškariji iznosi 350 kuna, a dodatnih sto kuna prodavač plaća “Hipposu” i za svaki dan kada ribu prodaje. Kad se ima dva banka kao što ih ima obrt “Gardenia”, nije teško izračunati koliki su izdaci. - Ne znam što ćemo i kako ćemo dalje, ne znam ni hoću li prihvatiti te fiskalne blagajne. Za sada znam da su dva-tri koćara počela raditi s tim blagajnama. Ostali su, kao i moj sin, vezali koćarice, raspustili radnike i čekaju - kazala nam je Meri Sefer.

MARKO DIDIĆ
SNIMIO: VLADIMIR DUGANDŽIĆ/CROPIX

‘Država nas kontrolira preko svake mjere’

-  Država nas ionako previše kontrolira i uistinu nam još ne trebaju fiskalne blagajne za dodatnu kontrolu. Evo kako nas kontrolira: Svi na koćaricama imamo ugrađene elektroničke očevidnike gdje država u svakom trenutku zna kolika je kilaža i koja vrsta ulovljene ribe na koćarici.

Uz to, barem četiri-pet puta godišnje dolaze nam inspekcije i na brod i u naš obrt, plus policija, kad god hoće, može nas zaustaviti i pregledati papirologiju. Kako moj sin lovi uglavnom u akvatoriju Dubrovnika, tako s koćaricom redovito prelazi granicu gdje se sve opet kontrolira. I onda što treba, opet kontrola fiskalnim blagajnama?

I to nas koji na peškariji nemamo uvjete za posao, kad radimo s mokrim rukama, kad je velika gužva i kada zbog uvođenja tih blagajni moram na prodaji zaposliti još jednu osobu jer to jednostavno ne bih sve sama stigla. A recite mi, tko će nama zaposliti još jednu osobu kad ionako jedva preživljavamo - govori Meri Sefer.



Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last