Mnogi autori, kako ozbiljni povjesničari tako i jeftini politikanti, ogledali su se u ambicioznom poslu pisanja povijesti socijalističke Jugoslavije, no sve uistinu važno što se o toj državi ima reći veliki je srpski pisac Borislav Pekić uspio sažeti u samo četiri retka jednoga retoričkog pitanja.
“Čemu pola veka trudnog putovanja“, zapitao se krajem osamdesetih u jednom od svojih “pisama iz tuđine“, “kroz nesporazume s ljudskom prirodom, tradicijom i logikom, da bismo se našli na pretposljednjem mestu u Evropi, gde smo, bez ikakvog truda, bili već godine 1939?“
Te Pekićeve rečenice sjetio sam se čitajući ovih dana knjigu Tvrtka Jakovine “Trenuci katarze“ (nakladnik: Fraktura). U prvome eseju iz zbirke koja se bavi prijelomnim događajima dvadesetog stoljeća, auto...
“Čemu pola veka trudnog putovanja“, zapitao se krajem osamdesetih u jednom od svojih “pisama iz tuđine“, “kroz nesporazume s ljudskom prirodom, tradicijom i logikom, da bismo se našli na pretposljednjem mestu u Evropi, gde smo, bez ikakvog truda, bili već godine 1939?“
Te Pekićeve rečenice sjetio sam se čitajući ovih dana knjigu Tvrtka Jakovine “Trenuci katarze“ (nakladnik: Fraktura). U prvome eseju iz zbirke koja se bavi prijelomnim događajima dvadesetog stoljeća, auto...