Novosti Hrvatska

ratni proglas

Dubrovnik su htjeli razoružati i - spasiti?

ratni proglas

Dokumentima je oblijepljen izlog udruge branitelja /Željko Tutnjević

Uz Dan državnosti udruga branitelja Zbora narodne garde Dubrovnik 1991. izlog svojih prostorija na Batali oblijepila s nekoliko dokumenata iz Domovinskog rata vrlo osjetljiva sadržaja koji se odnose na delikatno vrijeme rata početkom studenoga 1991. kad se očekivalo da grad padne u ruke jugovojske i pridruženih paravojski.

Među nekoliko dokumenata ističe se proglas Odbora za ljudska prava tadašnjeg Crvenog križa Dubrovnik na čelu s dr. Slobodanom Langom, te brojnim članovima, među kojima biskup Želimir Puljić, maestro Đelo Jusić, pregovarač s JNA Nikola Obuljen, književnik Feđa Šehović, Berta Dragičević i drugi, te tada istaknuti humanitarac dr. Andro Vlahušić, sadašnji gradonačelnik Dubrovnika.

U proglasu objavljenom u Glasu grada 13. studenog 1991. navodi se da se zbog izuzetno teške situacije treba razmišljati o demilitarizaciji u cilju zaštite ljudskih života i povijesnog blaga, što podrazumijeva razoružanje hrvatskih branitelja i odlazak iz grada svih koji nemaju dubrovačko boravište.

Među izloženim dokumentima je i nacrt sporazuma s JNA u kojem se detaljno i precizno opisuje tehnika mogućeg razoružanja, predaja lakog i teškog oružja, deportacija „stranih plaćenika“, te uspostava Policijske stanice Dubrovnik u predratnim okvirima, s identičnim nacionalnim sastavom.

Ti od ranije poznati i objavljivani dokumenti nastali su u najtežem vremenu za obranu Dubrovnika od početka studenog 1991. godine kad su grad i okolno područje bili u katastrofalnom stanju, a oni koji su tada živjeli u okruženju bili prilično pesimistični oko razvoja ratne situacije. Osim proglasa među dokumentima je i pismo tadašnjeg načelnika Glavnog stožera, generala zbora Antuna Tusa koji dana 23. studenog piše tadašnjem gradonačelniku Peru Poljaniću, te navodi:

‘Sramna kapitulacija’

“Ponuđeni prijedlog predstavlja sramnu kapitulaciju hrvatskog naroda i Hrvatske vojske i predaju grada Dubrovnika agresoru. Dubrovnikom se ponosi cjelokupni hrvatski narod i vi i vaši suradnici ne smijete dozvoliti da sramota predaje padne na vas i vaš grad…

Ponuđeni nacrt sporazuma o demilitarizaciji je neprihvatljiv.” Mladen Jurković, čelni čovjek udruge ZNG Dubrovnik 1991., ovako objašnjava neobičnu izložbu za Dan državnosti: - Mi kao Udruga imamo dosta dokumenata, ali kako nemamo ni sredstava ni adekvatnog prostora odlučili smo se za ovu malu izložbu u izlogu.

Ne želimo nikoga optuživati za bilo što, ovo je samo naš mali prilog, jer javnost treba znati što se razgovaralo i dogovaralo dok smo mi krvarili na crtama obrane. Sad smo izložili nekoliko dokumenata, no u listopadu ove godine pripremamo veliku izložbu sa sedamdeset ključnih dokumenata iz ratnog vremena koji će posvjedočiti o ponašanju političkog vrha u kritičnim danima za Dubrovnik, ponašanju vojnog vrha, ponašanju javnih djelatnika i novinara. Ti bi dokumenti trebali otkriti i tko je zaslužan da Dubrovnik nije pao u ruke neprijatelja. Jurković dodaje da postavljanje mini izložbe dokumenata nema nikakve veze s političkim djelovanjem, a još manje je cilj bilo koga diskreditirati. Jednostavno, riječ je o dokumentima vremena za koje javnost treba znati.

Beznadno stanje

Izloženi dokumenti već dulje s vremena na vrijeme kolaju javnim prostorom. Dosada nitko nije doveo u pitanje njihovu autentičnost, jer je to i nemoguće, ali akteri tadašnjih zbivanja na jugu spremno će reći da treba sagledati i kontekst potpuno beznadnog stanja na koje je čelništvo Dubrovnika u ukazalo u dramatičnom pismu od 11. studenog upućenog predsjedniku Tuđmanu i Vladi RH. To pismo je prethodilo proglasu Odbora za ljudska prava Crvenog križa i prvi ga citiramo u javnosti.

Opis situacije gradskog čelništva nije odstupao od stvarnosti. Tvrđava Imperial na Srđu bila je napuštena na nekoliko dana, očekivalo se najgore, ulazak u grad i pokolj.

Jesu li ugledni Dubrovčani razmatrajući demilitarizaciju krenuli put izdaje nacionalnih interesa, ili su bili dovedeni pred zid? Neki od njih kažu i da se radilo o manevarskom potezu i kupovini vremena dok ne stigne više oružja, te ističu da nikad ništa od toga nije i potpisano. Epizoda iz studenoga 1991. bez politike i politikantstva zaslužuje pomno istraživanje i stručnu povijesnu obradu.

antun masle

Naglasci iz pisma

•• Pučanstvo Dubrovnika ušlo je u fazu skapavanja, dotok hrane brodovima je prekinut i već četiri dana ni kilogram hrane nije stigao u Dubrovnik. Naša obrana je razbijena i ona praktički više ne funkcionira (gubici su ogromni), i sutra će biti svedena na prostor unutar starih gradskih zidina, koji je već sad prenatrpan. Broj mrtvih i ranjenih eksponencijalno raste i nemamo više mjesta ni mogućnosti pokapati mrtve. Na kraju pisma predlaže se rješenje: Prijedlog RH UN-u ili EZ-u da se na području Dubrovnika omogući osnivanje demilitarizirane zone, s predajom oružja međunarodnim mirovnim snagama do potpunog političkog rješenja. Evakuacija svih za borbu nesposobnih žitelja uz međunarodnu garanciju i pratnju. Pismo Vladi od 11. studenog 1991. potpisali su gradonačelnik Pero Poljanić, predsjednik IV-a Željko Šikić i vladin povjerenik dr. Jure Burić.

Naslovnica Hrvatska