Novosti Hrvatska

vlaška posla

Ante Tomić: Zapadna riva - nautički sajam taštine

 vlaška posla

/Vladimir Dugandžić / Cropix

Ne pamtim više, a ne da mi se tražiti, koliko je građane Splita stajalo uređenje zapadne obale. Svakako, bio je to golem novac.

Milijuni predviđeni za sanaciju gradskog smetišta Karepovac nasuli su se u novu rivu, opredmetili u uglačanom bijelom mramoru ispred Kerumova hotela, ali neka, rekli su mnogi tada, jer dobili smo nešto lijepo. Nešto naše. Šetnicu u kojoj ćemo svi uživati. No, kako se čini, krivo smo mislili, upravo kao djeca koja su oblizujući se gledala kako mama pravi tortu, a mama im strogo rekla: “Ne diraj, to je za goste.” Zapadna obala napravljena je za goste, i to ne bilo kakve, nego samo one s megajahtama, a vi koji nemate ni plastičnu pasaru s tendom od ispranog šatorskog krila izvolite se lijepo okrenuti i otići.

Nalevo krug i tutanj! Tako je barem bivši gradonačelnik zamišljao, taj komad rive u njegovoj viziji prvenstveno je bio luksuzno privezište, a tek onda javna površina. Sirotinju bi tu puštali samo ako obeća da neće krasti hranu s brodova. Možda bi čak namjestili muškarce izbrijanih lubanja i tetoviranih mišićavih nadlaktica da vrebaju ako se koji proleter drzne skočiti na jahtu i klepnuti neoprezno ostavljenog jastoga i bocu barikirane malvazije sa stola za blagovanje u otvorenom krmenom dijelu.

Prostor, u najkraćem, nije bio baš ni predviđen za nas, premda je uređen iz javne blagajne koju svi punimo. Građani Splita tu su samo statisti prolaznici koji zavidno gledaju sreću imućnijih. Jedan takav, srećković već i u imenu jahte “Lucky Me”, vezao se prošli tjedan na zapadnoj obali.

Lučke vlasti su ga, istina, otjerale jer privezište nije registrirano, ali što će se u budućnosti tu događati, nije sasvim jasno. Javljaju se neki tvrdeći kako grad svakako mora imati takvo jedno otmjeno mjesto bliže centru, gdje će oni neodgojeno bogati moći ostaviti svoja raskošna plovila.

Stotinjak metara udaljena ACI marina jednostavno nije dovoljno dobra za njih. Marina na zapadnoj obali po ovome ispada kao nekakvo parkiralište za invalide. Jer, zašto bi inače bogati morali doći bliže cetru? Zar su nemoćni u nogama, oduzeti od pasa na niže, da im je problem ostaviti brod u ACI-ju? Neizreciv im je napor desetak minuta hodati do Palače? Ne razumijem, zar se megajahte kupuju na invalidsku povlasticu?

Voliš obalu, šetaš obalu

Kapetan broda “Lucky Me” objasnio je za novine da njegovu poslodavcu, izraelskom građaninu, zaboravio sam mu ime, treba dopustiti da se veže na povlaštenome mjestu jer je on, eto, veliki zaljubljenik u našu obalu. Pa, ako je gazda već zaljubljen u obalu, odgovorio bih mu ja, neka se malo prošeta po njoj. Vodimo li se logikom kako onima koji imaju više novca od ostalih valja omogućiti da dođu bliže središtu, što je sljedeće, hoćemo li pustiti generalne menadžere, međunarodne rock zvijezde i šeike da parkiraju svoje bentleyje na Peristilu?

Zapravo je samo jedno objašnjenje zašto bi se vlasnici megajahti željeli vezati upravo tu, uz javno šetalište, a ne malo dalje u zavučenijoj i diskretnijoj ACI marini. Željko Kerum dobro zna o čemu se tu radi, s jednakim je motivom i on sam prije nekoliko godina izložio upravo kupljeni bijeli maybach u samoposluživanju u Lori. Takvi ljudi zaista su invalidi, ali ne tjelesni.

Izvana se ništa ne vidi. Oni su osakaćeni u glavi. Bogatstvo im samo po sebi ne pričinjava naročito zadovoljstvo. Nema gušta u jastozima i barikiranim malvazijama ako ih ne vide oni kojima je taj luksuz nedostižan. Zapadnu obalu bivši je gradonačelnik napravio po mjeri toga smiješnog socijalnog kompleksa, kao nautički sajam taštine. Nu u mene broda! Ko ima vaki? To je zaista cijeli smisao privezišta na rivi ispred hotela “Marjan”.

Gledajte, bijednici

Za to privezište megajahte su zapravo jednako važne kao i bijednici koji će s kraja požudno gledati lijepe žene zagrnute laganim svilenim tkaninama preko kupaćih kostima. Zapadna obala zamišljena je kao skaredni klasni teatar u kojemu siromašni gladno gutaju slinu promatrajući kako trbušasti brodovlasnici ćućaju glave šampjera. Ostaje nam nadati se da će nova gradska vlast prepoznati koliko je to sramotno i ponižavajuće, no poznajući gradsku vlast, ja se ne bih previše pouzdavao u to.

ANTE TOMIĆ
Naslovnica Hrvatska