Novosti Hrvatska

JUČER, DANAS, MALO SUTRA

Ivica Ivanišević: Odbrojavanje do početka čega?!

 JUČER, DANAS, MALO SUTRA

Čovjek se zove Gerbrand Bakker. Kada bi izvorni govornik nizozemskog izustio to ime, slavenskom bi uhu zvučalo kao suhi kašalj tuberanta.

Građanskim zanimanjem vrtlar, on je 2006. objavio svoj romaneskni debi, knjigu “Gore je tiho”, koja je naprečac osvojila simpatije domaće publike i kritike. Četiri godine poslije dodijeljena mu je prestižna međunarodna nagrada IMPAC Dublin, roman je otada preveden na devetnaest jezika, a nedavno je zaprešićka “Fraktura” objavila hrvatsko izdanje.

Između korica knjige zbijeno je malo radnje, ona ne nudi ni dinamični zaplet ni spektakularni obrat.
Priča je to o čovjeku koji je radi mira u kući jednom davno morao odustati od studija, da bi potom započeo život “s glavom ispod krave”, nevoljko prepušten rutini seoskih poslova. “Život, smrt, osamljenost, izgubljeni snovi – tu smo priču čuli već bezbroj puta, no Bakker je pripovijeda tako svježe kao da ju je upravo izmislio”, zapisao je o knjizi kritičar “Die Zeita” i toj se laskavoj ocjeni nema što dodati.

Roman valja svesrdno preporučiti jer se radi o djelu koje vam možda neće promijeniti život, ali će vam pomoći da ga podnesete.

No zašto uopće na prostoru koji je namijenjen pisanju o političkim ili društvenim fenomenima, švercam retke koji bi bolje pristajali kulturnoj rubrici?

Razlog je jednostavan: uz ostalo, knjiga nudi i zanimljiv uvid u farmersku svakodnevicu na bogatom sjeverozapadu Europe. Glavni junak ima dvadeset krava i većinu prihoda ostvaruje od prodaje mlijeka.
Ima i dvadeset ovaca, no niti ih šiša, niti muze. Tek, kad se janjci okote, rasproda mladunčad. Potrebe za povrćem namiruje iz vlastita povrtnjaka, a dva savršeno neproduktivna magarca drži iz čiste ljubavi prema tim beštijama.
Protagonist je vrlo marljiv i skroman, pravi maneken protestantske radne etike u paketu s kojom ide i prezir prema bilo kakvoj vrsti razmetljivosti.

On ne izlazi na večere u restorane, ne pije, ne puši (barem ne veći dio romana), ne tjera modu, ne vozi bijesni automobil, ne šepuri se u golemom traktoru, a prvi će televizor u životu kupiti tek nakon stotinjak stranica.
No premda prilježno njeguje asketski životni stil, teško ga se može nazvati siromaškom. Dapače, na jednom mjestu u romanu on izrijekom kaže kako nema nikakvih finacijskih tegoba. E sad, pokušajmo ga zamisliti kao državljanina RH...

Da je proveo život “s glavom ispod hrvatske krave”, skrbeći se o tako malešnome stadu, danas bi dugo i neutješno tulio u mikrofon Mladena Stubljara ili kojega drugog kroničara muka domovinskog agrara, najavljivao skori poslovni slom i eutanaziju muzara.

Od Ružice do Ružice

Naravno, navada naših seljaka da glasno ispovijedaju nevolje nije od jučer. I u mojim nježnim godinama, još dok je poljoprivrednu emisiju na Televiziji Zagreb uređivala Ružica Trauber, sveudilj se kukalo kako stiže sudnji dan za naše selo. No, ako smo farmere do sada i mogli otpisivati kao razmažene mudrijaše kojima su svi državni poticaji i sve otkupne cijene vazda skandalozno male, danas je to puno teže činiti.
Posebno u svjetlu činjenice da - kako se bliži dan službenog pristupanja Europskoj uniji - jedna uznemirujuća vijest sustiže drugu.

Ova zemlja potratila je puste godine na reforme, prilagodbe, usuglašavanja, harmonizacije... da bi se na koncu ispostavilo kako prosječan čovjek zna malo ili ništa o zaključcima svih tih iscrpljujućih pregovora.

Što nas čeka nakon 1. srpnja, većini je potpuna enigma. Onako odokativno, slutimo da će se naša nesreća na mnogo načina produbiti, ali prave razmjere očekivanog belaja teško je makar i približno ocrtati.
Zasluge za posvemašnju zbunjenost bilo bi, međutim, u najmanju ruku neumjesno stavljati na teret tobože ravnodušnih, indolentnih građana.

Jer, ako već plaćamo desetke tisuća činovnika na svim razinama – od državne preko županijskih do gradskih – valjda imamo pravo tražiti da nam ponude kvalitetnu i pravodobnu informaciju. A ne da nam one stižu na kapaljku, u fotofinišu, dok traje odbrojavanje do početka integracijskog ceremonijala.
Što nas tek čeka?

Pitaj boga kakve će sve vijesti u danima što slijede dodatno uznemiriti naše farmere. Samo se toplo nadam da nitko od njih utjehu neće potražiti u dobrome društvu Bakkerove knjige.

Jer priču o čovjeku koji bez ikakvih teškoća uspijeva živjeti od mužnje dvadeset krava domaći seljak može pročitati samo na dva načina – kao ljutu znanstvenu fantastiku ili kao razmjerno brutalnu zajebanciju. A nijedno moguće čitanje neće mu popraviti raspoloženje.    

Ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last