Nismo se baš poznavali, ni približno koliko bih želio. Pozdravili bismo se i razmijenili nekoliko rečenica ako bi se sreli na ulici, a na obiteljskim okupljanjima nikad se nismo našli na istoj strani stola. Računao sam kako ću jednom to nadoknaditi, nazvati ga i sjesti s njim i samo ga pustiti da mi priča svoj život, o odrastanju bez roditelja i odlasku u partizane, o ranjavanju, o El Shattu, o kazalištu i usponu na Kilimanjaro, ali, naposljetku sam, eto, zakasnio.
Milan Tomić Šerif je umro, a ja sam dospio vidjeti samo kako grude suhe zemlje tuku o lakirani sanduk. Bio sam bijesan na sebe i grizla me je savjest dok su solisti HNK, po želji pokojnika, na groblju pjevali “Mamu Juanitu”. Dijelom i ne sasvim osnovano, izjedala me krivnja za grijeh mojih predaka.
Bio mi je r...
Milan Tomić Šerif je umro, a ja sam dospio vidjeti samo kako grude suhe zemlje tuku o lakirani sanduk. Bio sam bijesan na sebe i grizla me je savjest dok su solisti HNK, po želji pokojnika, na groblju pjevali “Mamu Juanitu”. Dijelom i ne sasvim osnovano, izjedala me krivnja za grijeh mojih predaka.
Bio mi je r...
