Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Za Splićane će izbori biti - referendum

Jučer, danas, malo sutra

Foto. CROPIX

Željko Kerum, dragovoljac imovinskog rata i dosljedni borac za erotski suživot izvan sakramentalne regule, dakle, iskreni domoljub i vjernik, izvolio je u subotu u Solinu kiblom retoričkih izlučevina zaliti don Ivana Grubišića. Umirovljenog svećenika nazvao je mrziteljem svega vjerskog i hrvatskog, jugoslavenčinom i dugogodišnjim kadrom KOS-a. Premda jahtaš s respektabilnim iskustvom, Kerum je, čini se, zaboravio na ono staro nautičarsko pravilo kako ne valja pljuvati uz vjetar, pa mu je hračak promašio ciljanu metu i vratio se u lice.

Barbarske pogrde

Naime, pogrde kojima je izložio don Ivana Grubišića toliko su apsurdne da ih je besmisleno prokazivati kao lažne i promašene. Braniti prozvanog duhovnika od ovakvog napada značilo bi dodatno ga izložiti poniženju, a dati polemički legitimitet uličarskoj, upravo linčerskoj retorici. Naprosto, svako upuštanje u dijalog s Kerumom ima težinu pregovaranja s barbarstvom, a to civilizirani ljudi ne bi smjeli činiti. Jedini prikladan odgovor na ispade poput friškoga solinskog može biti šutnja, prezrivo okretanje leđa, stiskanje nosa i izgradnja sanitarnog koridora.

Premda incident kojim se Kerum spustio do samog dna Marijanske brazde neukusa zaslužuje gnušanje i osudu čitave javnosti, moja ga malenkost ipak, uz boldirane navodnike i puno ograda, oduševljeno pozdravlja. Jer, iživljavanje na čovjeku koji je cijeli život proveo uz oltar i knjigu, a ne nalakćen na šank ili rulet, ima i svoju dragocjenu dimenziju.

Ono nas, naime, podsjeća na činjenicu kako se Splićani na skorim lokalnim izborima neće opredjeljivati samo između ponuđenih političkih opcija. Taj „luksuz“ rezerviran je za birače iz nekih drugih gradova i županija. Ovdje će pak ulozi biti kudikamo veći. Uz ostalo, ako ne i prije svega, Splićani će birati između života u kultiviranoj zajednici koja njeguje demokratske vrijednosti i barem elementarni građanski bonton ili pak preživljavanja u rodijačkoj, klijentilističkoj džungli, neprosvijećenom apsolutizmu po mjeri verbalnog batinaša.

Splitski izbori imat će, dakle, po mnogo čemu karakter referenduma: građani će birati žele li nastavak povijesno nezabilježene civilizacijske regresije ili im je ipak milije izabrati kakvu-takvu alternativu koja im možda ne jamči blistavu budućnost, ali ostavlja barem nadu u bolje sutra. I pritom je savršeno svejedno jeste li desni li lijevi, zagovarate li konzervativne vrijednosti nacije, doma i ognjišta ili su vam draži srp, čekić i ostali prikladni alati.

Jer, za koju god se ideološku opciju opredijelili, vjerujem da ona isključuje zagovor laži, nerada, licemjerja, bahatosti, primitivizma, šegačenja sa zakonom i boljim običajima, manira kakvi ne priliče ni periferijskoj krčmi...

Nacionalna sprdnja

Naposljetku, ako ništa drugo, sve ljude ujedinjuje težnja da im djeca rastu u društvenom ambijentu koji će na njih poticajno djelovati i usmjeriti ih prema istinskim vrijednostima. Naši potomci možda neće izrasti u filharmonijske glazbenike, nuklearne znanstvenike ili kardiokirurge, ali sam duboko uvjeren kako nijedan razuman roditelj svome mališanu neće poželjeti da se dovijeka klatari po birtijama, čim zine uvrijedi bližnjega i zdravu pamet kao takvu, te postane predmetom nacionalne sprdnje.

Naravno, živimo u demokraciji, što znači da svačiji glas jednako vrijedi, te da je pravo na glupost ustavom zajamčeno. Ili kako bi to kazao jedan moj zločesti znanac: „Lako je s diktaturom, da bi riješio taj problem, treba ti samo jedan metak. Ali kad te demokracija dovede u gabulu, malo ti je i cijela tvornica streljiva.“

Uvijek, dakle, valja računati s mogućnošću da će ljudi slobodnom voljom izabrati gore, opciju koja je pogubna ne samo za zajednicu, nego i po njihove osobne interese. I na tu odluku nitko nema pravo priziva. U politici, baš kao i u ugostiteljstvu ili trgovini, vrijedi zlatno pravilo da je mušterija uvijek u pravu. I kad umjesto gurmanskog spektakla bira nešto ritko na plitko, i kad umjesto budućnosti bira povratak u mezozoik.

No, zacijelo ste već čuli, nada umire posljednja. A mene još uvijek grije. Jer, duboko sam uvjeren kako se nakon najnovijeg u dugome nizu prostačkih ispada, Kerum morao smučiti čak i onima koji su do jučer imali stanovitih simpatija prema njegovom, hmmm, žovijalnom životnom i upravljačkom stilu.

IVICA IVANIŠEVIĆ


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last