Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Nije sve tako crno, nešto je i zeleno

 Jučer, danas, malo sutra

/Drago Sopta / CROPIX

Ian Thompson, znanstvenik sa Sveučilišta u Oxfordu, ovih nas je dana uznemirio objavom deprimirajućeg otkrića. Njegov istraživački tim ustanovio je kako prosječna novčanica eura sadrži 26.000 bakterija, što je dovoljan broj patogenih organizama za izazivanje infekcije.

Možete li vi to vjerovati?! Sve budne sate u danu provodimo mozgajući kako zaraditi ili užicati što više para, lijep komad noći sanjamo milenijske dobitke na lotu, a onda nas preneraze viješću kako se zapravo jagmimo za ogavnim mikororganizmima. Da je objava stigla s veleučilišta u Špičkovini, pa hajde, ali u nalaze ovjerene žigom tako prestižnog sveučilišta kao što je oxfordsko smiješno je sumnjati. Pare su zlo i kvit!

Pa šta, reći ćete, to smo znali i prije, ta je istina stara otkada je svijeta i vijeka. Je, je, svaka vam je ka prošek – ako je tu frazu danas uopće umjesno rabiti – ali opakost šuštavih banknota do jučer se mjerila na nekoj imaginarnoj, simboličkoj ljestvici, a ne preciznim laboratorijskim instrumentima.

Što nam je, poslije svega, činiti? Prati novac? Svi do sada poznati “deterdženti” pare su uspijevali “silanizirati” samo knjigovodstveno, ne dirajući materijalnu supstancu. Prijeći na kartice? Ta opcija tek je mrvicu manje opasna. Sjetite se samo kroz koliko je ruku vaša “elektronka” prošla u zadnja dva tjedna dok ste kupovali tirolsku, carsko meso, jabuke ajdared, rajčice grapolo i benzin. Što nam onda preostaje? Odgovor je razoružavajuće jednostavan – siromaštvo.

Bez kinte

Biti bez kinte – ponešto o tome zacijelo znate – grozna je stvar. Jede se rijetko i malo, oblači demodirano i staro, a dane provodi zamećući tragove pred vjerovnicima i ovršiteljima. No, sva ta kaštiga ipak ima i barem jednu prednost. Okej, nemate ni bržola ni šnicela, ali zato, hvala bogu, nemate ni salmonellu, campylobacter, clostridium perfringens, listeriju monocytogenes, escherichiju coli... i ostalu bagažu otmjenih imena i brutalnih učinaka. Dakle, siromaštvo nije tako crno, ono je i zeleno, ekološki prihvatljivo, health friendly...

U svjetlu ovih spoznaja svi potezi vladajuće garniture poprimaju neko novo, bitno drukčije značenje. Do jučer smo mislili kako nas “samo” izgladnjuju, sada konačno shvaćamo da im na tome moramo zahvaliti. Politika bolnih rezova nam je priuštila mnoge neugodnosti, ali je donijela i neočekivane benefite. Nastavimo li ovako - dakle, jesti sve manje, a piti i pušiti “od sveca” – sasvim ćemo iskorijeniti tegobe uzrokovane kolesterolom, rak pluća i cirozu jetre te bakterije kao takve. Jer, naša makroekonomija možda nije naročito djelotvorna kada se radi o gospodarskom oporavku, ali je neobično učinkovita kada treba istrijebiti mikroorganizme.   

Vladajući su u tome poslu toliko uspješni da im je teško nadaleko pronaći ravne. I svi oni koji bi se htjeli umiješati u političku utakmicu parazitirajući na ekološkim i zdravstvenim temama trebali bi dobro promisliti prije nego što počnu stupati zelenom brazdom.

Na primjer, Duje Draganja. Naš proslavljeni plivač i pionir gospodarske suradnje s Katarom (on je, sjećate se, očijukao sa šeicima puno prije nego što je to postalo “in” u hrvatskim političkim i poslovnim krugovima) ovih je dana objavio kako će cijelu kampanju za dožupana temeljiti na pitanju zbrinjavanja otpada. Olimpijcu s dvije diplome, korporacijskog menadžmenta i slavistike (kombinacija je rijetko nesklapna, upravo bizarna, ali neka nama svestranih intelektualaca) nisu napete ni kultura, ni sport, ni privreda, ni socijala, njega muče samo škovace. Nakon što je dijagnosticirao ključni problem naše zajednice, on je ponudio i rješenje. U ožujku 2013. svečano je objavio kako se ovo pitanje može staviti ad acta već i sortiranjem otpada po kućanstvima.

Gaće na štapu

Bavooo! – morala bi mu zapljeskati svekolika javnost. Ali svi aplauzi u počast našem poduzetnom olimpijcu stići će prekasno. Jer, sve i kada bi se za nekoliko tjedana ostvarili njegovi snovi o osvajanju dožupanske funkcije, teško da će do tada pitanje zbrinjavanja otpada ostati tako krupno i važno. Naime, nastavi li se galopirajući trend osiromašivanja stanovništva, ova će se zemlja vrlo brzo pretvoriti u pravi ekološki disneyland, zelenu oazu praznih kanti i deponija, recikliranih škovaca i uredno sortirane krame. Razlog tomu je jednostavan: onaj tko nosi gaće na štapu kontejnere za smeće ne puni, nego prazni, i to redovito, u dvije šihte. 

Ivica Ivanišević
Naslovnica Hrvatska