Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Koalicijska vlada opasnih razmjera

 Jučer, danas, malo sutra

Odlazim jer više nemam duhovne i fizičke snage. Tim je riječima papa Benedikt XVI. obrazložio zašto će od 28. veljače opet biti Josef Ratzinger. Možete li zamisliti Milanovića kako izgovara tu rečenicu?

Naravno, neumjesno je uspoređivati osjećaj odgovornosti kod rimskoga biskupa, zauzetog pitanjima vječnosti, s radnom etikom hrvatskoga premijera koji, kao i svaki političar, živi u dubokom uvjerenju kako je budućnost samo ono što ga čeka do isteka mandata. No kad već ne možemo računati da će se Milanović sam povući, svjestan činjenice kako nema snage zaustaviti propadanje ove zemlje, zašto mu to ne bi predložili građani?!

Europa već tjednima gori, uglavnom figurativno, ali u Bugarskoj, bogami, i doslovno. Dva očajna čovjeka tamo su se polila benzinom i zapalila. Slično motiviranih suicida još je i više u Španjolskoj, samo što se na Pirenejskom poluotoku prakticiraju malo diskretnije metode odlaska u smrt.

Oni koji još uvijek nisu izgubili nadu, izlaze na ulicu. Ne postoji stalež niti profesionalna skupina koja se oglušila pozivima na demonštracjune. Rame uz rame marširaju škovacini i suci, zidari i kirurzi, čistačice i sveučilišni profesori. Stvari su otišle toliko daleko da su analitičari već zaključili kako je prosvjed postao legitiman i neobično raširen životni stil Španjolaca. A kako je u Grčkoj, suvišno je i spominjati.

Ciničan netko mogao bi sada reći kako im je sve zaludu. Bugari su, doduše, uspjeli srušiti svoju vladu, ali taj zaokret nije nikakvo jamstvo preporoda zemlje, on nesreću ne poništava, nego, u najboljem slučaju, odgađa. Jednu političku elitu zamijenit će druga, ali brutalna kapitalistička pravila igre neće se promijeniti.

Što predviđaju cinici

Cinici, međutim, previđaju dvije neobično važne činjenice. Prije svega, masovne i učestale demonstracije kod svake vladajuće garniture razvijaju osjećaj izloženosti, nesigurnosti, progonjenosti... A raspirivanje tih uznemirujućih čuvstava neobično je djelotvorna metoda za suzbijanje bahatosti. Prosvjedi ne moraju nužno promijeniti vlast, ali mogu utjecati na promjenu stila vladanja. Pa kad nas već deru, neka barem to čine s nešto više takta, s makar hinjenom grimasom sućuti, a ne s cerekom nadmoći. Potom, u vremenima kada se ljudi pretvaraju u pretis-lonce i ključaju od frustracija, lijepo je od prilike do prilike dati si oduška. Da biste se osjećali bolje, ne morate nikoga tući i ništa razbijati, dovoljno je stati u kolonu sebi sličnih indignadosa i zapjevati koju borbenu.

Ukratko, čak i kada ništa suštinsko ne rješavaju, prosvjedi – naravno, dostojanstveni i mirni – vazda donose dvostruku korist: zbog njih je onima na vlasti teže, a raji lakše. Ta jednostavna emocionalna matematika jasna je, čini se, svim Europljanima osim Hrvatima.

Loše vijesti sustižu jedna drugu u ritmu koji bi posramio i redatelje akcijskih filmova, a naš svijet ni da bekne. Ronja se sotto voce, na uho bližnjima, kupi se u prsi, a nakon svake triske, okreće se drugi obraz. Tko zna, možda je baš brzina našeg propadanja ono što zbunjuje ljude.

Podsjećam, u aktualnu garnituru isprva smo polagali velike nade koje su do danas sasvim okopnile čak i kod najvećih optimista. Potom su nas počeli nasmijavati svojom svestranom nekompetencijom i kilavošću. A onda je vrag odnio šalu.  

Amputacije, a ne rezovi

Valjalo bi provjeriti službene podatke, ali mogao bih se kladiti da je u zadnjih nekoliko tjedana prodaja pelena za inkontinenciju skočila u nebo. Naime, svako ukazanje Slavka Linića na televizijskim ekranima dovoljan je razlog da nacija napuni gaće. Riječki političar flegmatična držanja i njonjava glasa nema ni fizionomiju ni držanje karijernog negativca koji bi samom pojavom trebao raspirivati jezu u širokim masama. Unatoč svemu, danas se, u usporedbi s njim, i sam Freddy Krueger doima pitomo kao sjemeništarac. 

Nekadašnji oštri kritičari stranke opasnih namjera uspjeli su stvoriti vladu opasnih razmjera. I ne misle na tome stati. Uz obligatnu mantru tipa “nismo ni slutili da je situacija tako strašna”, oni će nastaviti s rezovima koji sve više sliče amputacijama. Naravno, mesarske zahvate neće, kao ni do sada, pratiti investicije.

Kada vam netko podvali pokvareni frižider, bezodvlačno ćete se uputiti do šaltera reklamacija i rezolutno zatražiti ispravni primjerak. Baš kao što ste platili frižider, plaćate i vladu. Koliko dugo to namjeravate činiti, iako ste svjesni štete koju proizvodi?!

ivica ivanišević
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last