Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Lider s rejtingom za plakanje

Jučer, danas, malo sutra

Foto: Davor Pongračić / CROPIX

Na programu balkanske Al Jazeere već se mjesecima, uz ostalo, prikazuje i dokumentarni serijal pod naslovom “Druga strana Srbije”, koji se bavi nerazvijenim općinama u istočnom susjedstvu. Zbog terapeutskog učinka što ga može imati na naše gledateljstvo, serijal zaslužuje bezrezervnu preporuku.

Prije svega, ohrabruju brojke. Naime, zaostalih, zapuštenih i poharanih općina u Srbiji ima čak 48. Potom, razmjeri siromaštva toliko su jezoviti da je pravo čudo kako ljudi uspijevaju opstati u tim sredinama. Dva-tri nastavka dovoljna su da se gledatelj uputi i udubi u koncept projekta, te da shvati kako su njegove muke, ma koliko velike one bile, luk i voda u usporedbi s oceanom čemera koji se izlio po Srbiji.

Žrtve tranzicije

Svaka epizoda slijedi isti dramaturški obrazac. Naratorica nas prvo upozna s deprimirajućom statistikom, da bi potom uslijedilo prisjećanje na dane ponosa i slave, kada su u dotičnome mjestu uspješno poslovale tvornice, cvala poljoprivreda, a bilo je para i za obijesne infišacije poput kulture i sporta. Nakon pretresa znakovitih brojki i slova, pred nama se počinju odmotavati tužna svjedočenja žrtava tranzicije, osobne tragedije malih ljudi koji su u dva desetljeća općega meteža izgubili posao i samopoštovanje.

Da serijal ne bi značajnije podigao stopu suicida u matičnoj državi, svakoj je epizodi pridružen i jedan takozvani pozitivni primjer, priča o čovjeku koji je, svim nevoljama unatoč, uspio pokrenuti nekakav biznis i sačuvati ga. Sasvim rijetko u pitanju su poduzetnici koji zapošljavaju dvoznamenkast broj radnika; u većini slučajeva radi se o ljudima koji imaju male, obiteljske obrte.

Kolektivno deprimirani

Naročita dojmljiva bila je epizoda o varošici imenom Lebane, na jugu Srbije. Među ostalima, svoju je muku autorima serijala ispovijedila i mjesna vračara, gospođa koja lakše čita iz fundača i fažola, nego iz latinične ili ćirilićne knjige.

Svojedobno se nije mogla obraniti od ljubopitljiva svijeta koji ju je opsjedao da im proriče erotske ili poslovne pustolovine, a danas mušterija nema ni za lijek. U gradiću koji je, vjerojatno, kršten po kruhu, nema se para ni za leb, a kamoli za nešto drugo.

Nije, međutim, samo siromaštvo presudilo časnome obrtu lokalne gatare: osim novca, iz mjesta je iščezla i zadnja mrvica nade u bolju budućnost. Do jučer je samo vračara znala odgovor na pitanje što će biti sutra, danas ga znaju svi: bit će jednako loše ili još gore.

Nujna gatara prva mi je pala na pamet kada sam čuo da Tomislav Karamarko uživa status najomraženijeg političara u zemlji, kojemu u leđa gleda i sam Ivo Sanader. Treba, doduše, biti pošten pa priznati kako za takav odiozni plasman predsjednik HDZ-a ne snosi baš svu odgovornost.

Naprosto, s nekim se svojstvima rađamo i umiremo, ne možemo ih slobodno birati ili po volji mijenjati. Karamarko sasvim sigurno nije kriv što, u usporedbi s njim, čak i komodski varan ima bogatiju facijalnu ekspresiju. Jednako tako, savršeno je nedužan što je cijepljen od bilo kakva šarma. Što se može, jedni su bogom dani zavodnici širokih narodnih masa, a drugi, poput Karamarka, imaju karizme koliko i štapni mikser.

Ipak, imamo ozbiljnih razloga vjerovati kako je većinu glasova uistinu zaslužio svojim javnim radom i istupima. A oni su, očito je, bili toliko upečatljivi da su ga lansirali na sam vrh top-liste nacionalnih negativaca.

Dio javnosti nesklon HDZ-u objavu je rezultata zasigurno doživio kao radosnu vijest i dobrodošao razlog za nazdravljanje. No ne bi valjalo žuriti sa slavljem. Jer, koliko god je rezultat CRO Demoskopa porazan za Karamarka i njegovu rastrojenu stranku, deprimirajući je i za zemlju u cijelosti. Zaokružujući ime HDZ-ova lidera, anketirani su zapravo poručili kako su izgubili svaku nadu. Okej, vladajuća garnitura nije kadra zemlju izvući iz gliba, ali oni koji bi je mogli naslijediti, još su i gori, sugeriraju rezultati.

Ili, kako bi to kazali, u Lebanama: do jučer je samo vračara znala odgovor na pitanje što će biti sutra, danas ga znaju svi: bit će jednako loše ili još gore. Svoju budućnost ne moramo testirati na izborima, zaokružiti HDZ, pa onda čekati što će Karamarko i družina napraviti.

Ishod te pustolovine već nam je poznat. A kad rezignacija i apatija dosegnu tako goleme razmjere, na gubitku smo svi, jednako desni i lijevi. Znam da zvuči paradoksalno, ali dizanju Karamarkova rejtinga iz kategorije “junk” trebali bi se toplo nadati čak i njegovi najtvrdokorniji protivnici.

IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last