Na trgu kod trogirske katedrale, ispred Radovanovog portala prije nekog je vremena osvanuo betonski kip Isusa. Pajdo je zašalovao Sina Božjeg i darovao ga crkvi i sada ta strahota stoji tamo, nagrđujući jedan prekrasni romanički spomenik, rugajući se pameti, dobrom ukusu, tradiciji pa i, ako hoćete, vjeri, a ministrica Violić Zlatar, unatoč opetovanim prosvjedima štovatelja kulturne baštine, ravnodušno muči. I mučala bi vjerojatno i da su u Trogiru stavili plastičnog kineskog Isusa Krista koji se, kad u prorez ubaciš pola eura, znoji, prevrće očima i na šest jezika, jer ipak je ovo turističko mjesto, iznemoglo uzdiše: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio?"
Takva se bizarna ismijavanja našeg kulturnog naslijeđa svakodnevno događaju, dok nadležni žmire ili, u bolj...
Takva se bizarna ismijavanja našeg kulturnog naslijeđa svakodnevno događaju, dok nadležni žmire ili, u bolj...
