Novosti Hrvatska

OGORČENA ZLOBOM

Intervju s Judith Reisman: Pornografija je droga koja djeci uništava mozak

 OGORČENA ZLOBOM

Dr. Judith Reisman: Čula sam da u Hrvatskoj, a ispravite me ako nisam u pravu, ljudi mogu kupiti fakultetsku diplomu

Zar stalno moram ponavljati da su članovi moje obitelji poubijani u holokaustu? Zašto to moram govoriti ponovo i ponovo? – suznih očiju i energična, povišena glasa ponavljala je na kraju intervjua koji smo s njom u srijedu vodili u jednome zagrebačkom hotelu dr. Judith Reisman, kontroverzna američka znanstvenica, koja je već prvog dana gostovanja u Zagrebu podigla prilično prašine. Zbog pretrpanog rasporeda, za razgovor s njom dobili smo samo 15 minuta.

Ni na jedno pitanje nije izbjegla odgovor, naprotiv, izgledalo je kao da ne bježi od verbalnih duela, no optužbe za negiranje holokausta koje su na njezin račun i u nas izrekle neke civilne udruge najteže su je pogodile. U jednom trenutku žestoko je lupila po stolu, zgrožena što netko nju, Židovku, koja ima članove obitelji stradale u Auschwitzu, može prozivati za banaliziranje holokausta.

Dočekala nas je dobro raspoložena, dok je oko nje vladala poprilična strka, a njezini domaćini u Hrvatskoj, Stjepo Bartulica, predsjednik Udruge “Centar za obnovu kulture” i savjetnik predsjednika RH dr. Ive Josipovića za vjerska pitanja, te Vice John Batarelo, voditelj Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, vrijeme uglavnom provodili žustro telefonirajući. Prvi dan gostovanja u Zagrebu, obilježen s nekoliko incidenata, nije na njoj ostavio previše traga, a odmah je objasnila i što je mislila kada je rekla da u svijetu nije vidjela toliko nasilnika kao u Hrvatskoj.

Zašto ste toliko iznenađeni otporom udruga civilnog društva, dijela političara, ali i studenata Vašem gostovanju u Hrvatskoj?

- Nisam iznenađena protestima. Ne, to ne. Ali iznenađena sam stupnjem zlobe, pa i količinom nasilja kojim se jasno pokušalo zastrašiti me. Oko toga nemam nikakve dileme.

Na što točno mislite?  

- Psovali su me, puni bijesa i agresije. Znam da mnogi ljudi imaju svoje prigovore, da mnogi ljudi protestiraju, i to je u redu. Često mi se događa da mi ljudi koji imaju neke prigovore, nakon što mi dopuste da objasnim svoje stavove, poslije priđu i ispričaju se. Kada vide argumente i informacije, oni su šokirani. No, ovdje vlada takav stupanj bezosjećajnosti...Time sam jako iznenađena.
I prozvali ste Hrvate kao nasilnike...

- Mislite da sam sve prozvala kao nasilnike? Mislite da i vas smatram takvima? Imate takav dojam?
Je li on kriv?


- Stotine ljudi iz Hrvatske pišu mi i zahvaljuju mi što sam došla. I ljudi s kojima radim su zaista divni. No, vi u Hrvatskoj doista imate agresivnu skupinu koja viče i urla i napada... Da imaju priliku napraviti veliku štetu, takvi ne bi prezali ni od nasilja. Zasad, oni su verbalni nasilnici.

Nisu li povišeni tonovi tipični za ovakav tip rasprava i kada se one vode u drugim zemljama?


- Ne na ovakav način. Zato to i kažem.

Barem je Amerika poznata po tvrdim i žestokim debatama, posebno kad su svjetonazorske teme u pitanju...

- One mogu biti teške, no nisam se još suočila s ovakvom vrstom napada, s ovakvom zlobom... Ne na ovaj način. To je velika razlika. Iskreno, nisam sigurna jesam li i ja uspjela odgovoriti s onom razinom smirenosti s kojom bih voljela odgovoriti. Priznajem, iznenadili su me.

Smeta li Vam što Vas nazivaju pseudoznanstvenicom, netolerantnom osobom koja čak optužuje homoseksualce da stoje iza holokausta?

- Čula sam da u Hrvatskoj, a ispravite me ako nisam u pravu, ljudi mogu kupiti fakultetsku diplomu.

Ti su slučajevi na sudu i čeka se presuda.

- To je dobro. Ružno je čuti da mene optužuju da nisam znanstvenica u zemlji u kojoj se šetaju ljudi s lažnim diplomama. To mi zvuči pomalo licemjerno. S moje strane mogu reći da imam valjanu diplomu, valjani doktorat, valjane znanstvene radove.

Vi ste komunikologinja po obrazovanju. Možete li nam pomoći povezati tu znanost s istraživanjem zbivanja u ljudskom mozgu?


- Svakako. Mozak je mjesto gdje procesuirate informacije. Mozak je mjesto gdje procesuirate različite stimulacije. Mozak je mjesto u kojem procesuirate sve ono što se zbiva oko vas, a to se naziva komunikacija. Svijet komunicira mozgom. U mozgu impulsi idu u centre u kojima se zbiva razmišljanje. Kada čitamo u engleskom “Sunday Timesu” tekst “Seksualni odgoj temeljen je na elaboratima pervertita”, mi te podatke možemo racionalno procesuirati (dr. Judith Reisman pokazuje kopiju članka iz “Sunday Timesa” na kojoj je i fotografija Alfreda Kinseyja, op. aut.). Ni jedno dijete ne može to pročitati. Na slici je slika muškarca koji bi, doduše, prema rodnoj ideologiji, mogao zapravo biti i žena, no on je ipak muškarac. No, kad djecu u razredima stimulirate slikama, one njih ne procesuiraju dijelom mozga koji racionalno misli. Nudeći im slike seksa, djeca postaju bezosjećajna. A kad postanu bezosjećajna, lakše ih je privoljeti na seks. Time im otvarate vrata razmišljanju da je u redu imati seksualne odnose s drugima, bez obzira na godine.

Što kaže neuroznanost na ove Vaše tvrdnje?

- U svojem radu surađivala sam s brojnim neuroznanstvenicima. Dugo sam surađivala s dr. Richardom Restakom, koji je pratio moj rad. U novije vrijeme surađujem s dr. Donaldom Hiltonom, neurokirurgom i specijalistom za ovakva pitanja, koji je opširno pisao u čitavoj temi. Ovo više nisu ni otvorena pitanja. Kao što ni ovisnost više nije otvoreno pitanje. Utvrđeno je da pornografija nije “kao” droga, nego jest droga. Proizvodi je vaš vlastiti mozak i vaše vlastito tijelo. Slike izazivaju neurokemijske procese u mozgu, a stanje ovisnosti je slično kao i ono kod ovisnosti o kokainu. O tom postoje brojna istraživanja, no ona nisu popularna. Zašto? Jer se u čitavoj priči vrte milijarde dolara. Postoji čitava industrija koja zarađuje velike novce na ovoj ovisnosti.

Što imate protiv Kinseyja, oca seksualne revolucije?


- On nije znanstvenik. Ništa u njegovu radu nije znanstveno. Ništa. Njegova metodologija bila je temeljena na namjeri da laže. To nije znanost. To se ne smije raditi. Njegov institut objavio je knjigu o Kinseyju, čovjeku koji je promijenio svijet. To je teza koju sada promoviraju po Sjedinjenim Državama, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Kini...i Hrvatskoj, uz pomoć ljudi poput Štulhofera.

Ali on je priznati znanstvenik...

- Kinsey je možda mrtav, ali njegovi protegei nastavljaju njegov put. Pitali ste me što zamjeram Kinseyju? Zamjeram mu što je zlostavljao djecu. On je čak izjavljivao da mu se to sviđa. On je pedofil koji je bio uključen u seksualno mučenje dojenčadi i djece. Kao da živimo u poluciviliziranom svijetu. To se ne smije raditi. I još je tvrdio da su  krikovi, vriskovi, grčevi dojenčadi i djece dok su odrasli muškarci u njih penetrirali bili znakovi orgazma. I da im se to sviđalo. I to je znanost? Trebate li imati doktorat da biste utvrdili da to nije znanost? To je zlostavljanje, mučenje, ne znanost. Ljudi koji na ovaj način muče djecu nemaju ni mentalni ni moralni temelj da se nazivaju znanstvenicima. On je bio i sadomazohist koji je mučio samog sebe. Znate li da su njegov penis i testisi na koncu bili toliko deformirani jer je tijekom masturbacija gurao različite stvari u urinarni kanal?

Kako to znate?

- Jedan njegov kolega je pisao o tome. To nije normalno ponašanje. On je vezivao konopac oko svojih testisa i vješao se po stropu. Uzeo je nož i pokušao samog sebe obrezati u kupaonici. Svjedoci tvrde da je sve bilo puno krvi. To nije normalna osoba.

A kakve veze ima Kinsey s Hrvatskom?

- U vašim se školama uvodi zdravstveni odgoj koji se temelji na njegovim teorijama.

Jeste li pročitali program našeg zdravstvenog odgoja?

- Naravno.

I što je u njemu sporno?

- Prije svega, nema nikakvog znanstvenog dokaza da spolni odgoj ima bilo kakve veze sa bilo čime osim sa širenjem spolno prenosivih bolesti među djecom, seksualnim zlostavljanjima djece u ranoj dobi, maloljetničkim trudnoćama...

Ali toga već imamo. Argument Vlade je da upravo zbog toga i uvodi spolni odgoj?

- Nemate u onoj mjeri u kojoj ih imaju države koje su davno uvele spolni odgoj u škole. Evo podatka iz “Daily Maila”, prema kojima se Britanija nalazi na vrhu zemalja u kojima su prisutne seksualno prenosive bolesti, broj pobačaja i seksualnog zlostavljanja u populaciji mlađoj od 20 godina. Na dnu ljestvice se nalaze Grčka i Poljska. Britanija ima spolni odgoj posljednjih nekoliko desetljeća i najvišu razinu seksualne disfunkcije među djecom. Hrvatska danas ima izrazito nisku razinu seksualne disfunkcije među djecom, no to će se promijeniti uvođenjem spolnog odgoja u škole.

Kakav je Vaš stav o homoseksualcima? Jesu li oni bolesni, opasni ljudi ili potpuno normalni pojedinci različite seksualne orijentacije?

- Ne želim se upuštati u takve rasprave. Želim reći da sam počela proučavati homoseksualnost onog trenutka kada sam vidjela podatak da je 64 posto svih žrtava sodomije u Sjedinjenim Američkim Državama bilo mlađe od 12 godina. Riječ je o podacima Ministarstva pravosuđa. Većina tih dječaka je umrla od AIDS-a. Nitko se nije bavio istraživanjem zašto su ti dječaci zlostavljani, niti procesuiranjem onih koji su im to činili. Zato taj posao želim nastaviti.

Smatrate li doista da je homoseksualni pokret u Njemačkoj pomogao usponu nacističke stranke u Trećem Reichu?

- Prozivaju me zbog antisemitizma, tvrde da trivijaliziram holokaust...

Činite li to?

- To je najgluplja stvar koju sam čula. To je uvreda!

Zašto?

- Zar stalno moram ponavljati da su članovi moje obitelji poubijani u holokaustu? Zašto to moram uvijek ponavljati?

MARIJANA CVRTILA MARINA KARLOVIĆ SABOLIĆ
snimio ronald goršić / cropix

Silovana mi je desetogodišnja kći

•• Dr. Reisman raskrinkavanjem lika i djela dr. Alfreda Kinseyja intenzivno se počela baviti nakon što je doživjela obiteljsku tragediju i silovanje desetogodišnje kćeri. U uvodniku svoje knjige “Sexual Sabotage“, koji je naslovila “Osobna Odiseja do istine“, o tome piše: “Udala sam se i u sigurnosti živjela do 1966., kada je moju kći zlostavljao 13-godišnji obiteljski prijatelj, kojega smo voljeli i vjerovali mu. Rekla mu je “ne“, ali on je bio uporan. Znao je da će joj se to svidjeti, govorio je to na osnovi onoga što je vidio u časopisima svoga oca, u Playboyu, jedinoj “prihvatljivoj“ pornografiji. Dečko je napustio zemlju nekoliko tjedana kasnije, kada se saznalo da je moja kći bila samo jedna u nizu djece koju je silovao, uključujući i vlastitog malog brata – napisala je, uz ostalo, dr. Reisman. Dodala je i kako je često čula od poznanika da se to dogodilo jer su djeca seksualna bića od rođenja, a mnogo godina kasnije otkrila je da se ta tumačenja zasnivaju na učenu dr. Alfreda Kinseyja. Silovana kći živjela je ostatak života u depresiji i umrla s 20 godina.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 22FirstPrevious[1]2345678910Last