Novosti Hrvatska

vlaška posla

Ante Tomić: Kako sam ušao u biračko tijelo

 vlaška posla

Tko ima živaca za telefonske ankete? Pomislim ovo svaki put kad se nekakvom Tihomiru ili Siniši ili Ines, što za bijedan novac vazdan zovu nepoznate ljude, uljudno ispričam da ne bih s njima razgovarao o svojim političkim i vjerskim uvjerenjima, ili o prehrambenim, higijenskim, kulturnim i seksualnim navikama, ili koju bih ocjenu, od jedan do deset, dao šamponu koji koristim.

Morate biti socijalno sasvim disfunkcionalna osoba, upravo očajno usamljeni, nevoljeni i zanemareni, željni pažnje i bilo kakvog razgovora s bilo kojim drugim ljudskim bićem, da biste se upustili u dulji razgovor s telefonskim anketarom. Oni što odgovaraju na telefonske ankete vjerojatno bi i mormonske misionare pustili u stan. I zbog toga ne držim mnogo do rezultata ovih ispitivanja. Baš me briga što misle ljudi koji bi mormonske misionare pustili u stan.

Loše iskustvo

Pa i mimo telefonskih, sumnjičav sam zapravo prema svim vrstama anketa. Znate one ljude koji su jednom vidjeli što se stavlja u kobasice ili jetrenu paštetu i od tog se trena zakleli da ni kobasice ni jetrena pašteta više neće u njihova usta? Jednako iskustvo ja imam s anketama. Bio je sa mnom na fakultetu jedan, nazvat ću ga Joško, koji je preko Student-servisa uzeo anketne listiće nekakve agencije za istraživanje javnog mnijenja, ne sjećam se više koji su izbori bili.

Ambiciozan mladić, javio se da će razgovarati s pet stotina punoljetnih građana Republike Hrvatske, a znate i sami kako su brojne studentske obaveze. Mora se ići na predavanja i vježbe, mora se učiti za ispite i pisati seminarske radove, a ispred i prije svega, tu je otvoreno svestudentsko prvenstvo u briškuli i trešeti. I Joško se jadan domislio kako će...

“Ajde, što ste pederi!” zakukao je pokazujući pozamašan snop papira, a mi smo se, nakon kraćeg negodovanja, prihvatili posla. Jedan je donio votku, jedan bocu travarice i u tim okolnostima anketa je lijepo napredovala. Smisao je anketa, da vas poučim, da se upitnici ispunjavaju kemijskama u različitim bojama i da valja mijenjati rukopis. Osim toga, da biste se što vjernije uživjeli u biračko tijelo, morate se ponašati kao što se birači inače ponašaju. Dakle, kao neodgovorni imbecil. Ja sam tako, iz čiste obijesti, ne znam kako bih to drugačije protumačio, na jedno pedeset upitnika zaredom zaokružio Hrvatsku čistu stranku prava.

Svaka čast Skoki, ali...

“Ajde malo oladi s tim Ha-če-es-peom”, zabrinuo se Joško u jednom času. “Pusti, ne razumiješ ti to”, odgovorio sam mu slaboumno se cerekajući. Totalno nam je uspjelo to istraživanje javnog mnijenja koje smo u studentskoj sobi nas šestorica napravili između jedanaest i jedan nakon ponoći. Joškovi rezultati bili su najbliži izbornima i zbog toga je bio posebno pohvaljen od agencije koja je naručila posao. Određeno je odstupanje, čak i ne preveliko, uočeno samo u slučaju HČSP-a i zbog toga je lokalni ogranak ove stranke nešto kasnije sazvao press-konferenciju, gdje je ogorčeno prozivao gospodu na vlasti za izbornu krađu kakve se ne bi posramili ni sjevernokorejski i irački režim.

Ne kažem, ima zacijelo i nekih štreberi koji ovo ozbiljno rade, vrijednih anketara koje ne mrzi zvoniti umirovljenicima, žvakati crvljive suhe smokve i ustajale kekse sat do sat i pol, slušajući o operacijama žuči i krvnom tlaku, prije nego što se prijeđe na meritum. No, ja u to nekako ne vjerujem. Opisani događaj iz studentskih vremena zauvijek me je zatrovao skepsom i ne obazirem se mnogo ako je Božo Skoko negdje istraživao biračku javnost. Istina, tomu je donekle vjerojatno kumovalo da tko god se natjecao na izborima, u Bože Skoke je uvijek Milan Bandić pobjeđivao.

Da je anketa o američkim predsjedničkim izborima, Bandić bi porazio i Obamu i Romneyja. Da Božo Skoko ispituje, Bandiću ni Zlatna kopačka ne bi izmaknula. Pa ni istraživanja javnog mnijenja Onesina Cvitana, koje naše novine rado i često objavljuju, meni, ruku na srce, ne izgledaju baš svaki put uvjerljivo. Jamačno griješim, ali zbog nekog se razloga ne mogu oteti dojmu da je to nešto što profesor Cvitan i žena različitim kemijskama u tinelu ispunjavaju. Ona, sirota, sjedne da će gledati televiziju, a on je kori: “Ajmo, ajmo, nema ‘Sulejmana’ dok ne završimo anketu.”

ante tomić

Naslovnica Hrvatska