Kao opis velike živčane uznemirenosti na korak do nasilja, u splitskom govoru, najviše zahvaljujući pokojnom Miljenku Smoji, postoji fraza “bombe, rašpe, livorveri”. Upotrebljavamo je rado i često jer zvuči trknuto i opičeno, jer kako bi netko mogao prijetiti prolijevanjem krvi, a spominjati nešto tako bezazleno kao što je rašpa.
Dapače, mnogi će kazati “bombe, rašpe, livorveri”, a da pravo i ne znaju otkud se turpija našla u arsenalu oružja. No, ona to zaista jest bila u danas zaboravljenom atentatu talijanskog anarhista Luigija Luchenija na Elizabetu Austrijsku. Tanka rašpa koju je 1898. jedan bezumnik zabio u prsi obožavane carice Sisi tako je ushitila gladnu splitsku sirotinju da još živi u našem jeziku, premda je u međuvremenu propala i Austro-Ugarska i tri države na...
Dapače, mnogi će kazati “bombe, rašpe, livorveri”, a da pravo i ne znaju otkud se turpija našla u arsenalu oružja. No, ona to zaista jest bila u danas zaboravljenom atentatu talijanskog anarhista Luigija Luchenija na Elizabetu Austrijsku. Tanka rašpa koju je 1898. jedan bezumnik zabio u prsi obožavane carice Sisi tako je ushitila gladnu splitsku sirotinju da još živi u našem jeziku, premda je u međuvremenu propala i Austro-Ugarska i tri države na...