Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Estradni i politički sitni grebatori

Jučer, danas, malo sutra

Foto: Tea CIMAŠ / CROPIX

Prije nekoliko godina jedan mi je vlasnik teretane priznao kako nekolicini “nižih estradnih bića” – kako bi to kazao moj kolega Zlatko Gall – i celebrityja bez zanimanja velikodušno pruža mogućnost mrcvarenja na spravama bez lipe naknade. Njegova je benevolencija bila tolika da je dotičnima, od prilike do prilike, čak znao šušnuti i koju kintu samo da bi se ovi promuvali među običnim, anonimnim klijentima.

Na pristojan način pokušao sam mu staviti do znanja kako takve geste priliče čovjeku koji je ili beskrajno dobar ili poprilično glup, no on mi je s osmijehom raspršio sve sumnje.

Marketing ‘na crno’

– Sasvim sigurno nisam dobričina, a vjerojatno ni idiot, barem ne preveliki, samo se trudim biti praktičan.

– Pa kakvoj se koristi može nadati sponzor beznačajnih patuljaka? Tko osim svetoga Petra može honorirati takvu poslovnu praksu?

Nakon te opaske uslijedilo je kratko i neobično instruktivno predavanje o komparativnim prednostima marketinga “na crno”. Za početak, gospodin se suglasio kako njegovi, ajmo reć štićenici, ni na koji način neće doprinijeti napretku naše civilizacije.

– Naravno da znam kako se radi o pjevačima i pjevačicama bez glasa i pjesme, odnosno facama čije se karijere svode na održavanje mita kako karijere imaju, ali mojim mušterijama to ili nije jasno ili im je savršeno svejedno: njima je super dizati utege na korak od fufica koje statiraju u televizijskim showbizz magazinima ili poziraju za naslovne stranice šarenih revija. I dokle god stvari budu stajale tako, ja ću ih i dalje častiti.

Dok je moja malenkost zbunjeno češkala tjeme razmišljajući o poduzetničkoj logici, predavanje je nastavljeno.

– I nemojte misliti da je patent moj. Ni slučajno! Manje-više svi moji kolege imaju istu poslovnu, kako da kažem, politiku. A kad kažem kolege, ne mislim samo na ljude iz istoga biznisa. Ma kakvi! Govorim u malo širim kategorijama, o poduzetnicima općenito.

Znam tolike vlasnike butika koji džaba oblače te naše uboge, da prostite, celebrityje, kavanare koji im gase žeđ, restoratere koji ih hrane... Samo zato da bi privukli mušterije koje imaju pare. Baš kada sam htio podvući zaključak kako sam konačno shvatio tko je kriv za toliku inflaciju estradnih i drugih zvjezdica, sustigla me hladna opaska.

– Samo nemojte sada nas, sirote poduzetnike, kriviti za poplavu slavnih koji su to postali preko noći i bez jednog jedincatog razumljivog razloga. Ako ih je itko stvorio, onda ste to vi, mislim, mediji. Oni su vaša djeca, mi ih samo servisiramo...

Tako je, velim, bilo Prije nekoliko godina, dok još nismo ni slutili kakva će nas kriza pokositi. U međuvremenu su čak i ozbiljni estradnjaci, s kakvim-takvim opusima i karijerama, došli na korak do prosjačkoga štapa, o stoperima i centarforima koji boluju od pothranjenosti da i ne govorimo... Moj sugovornik zacijelo je proširio broj primatelja fiskulturne pomoći, a slična – dakle, nikada veća – gužva vjerojatno vlada i pred buticima, kafićima, restoranima...

Namirivanje taština

Unatoč svemu, naš svijet još uvijek grije iskrena vjera kako nam je zemlja puna selebritčadi koja žive u bumbaku, plivaju u lovi i, općenito, guštaju kao prasad u koritu. Osim u tu slatku budalaštinu, mi duboko vjerujemo u još jednu: da na izbore kao stranački ili nezavisni kandidati većinom izlaze ljudi koji imaju ozbiljnih političkih ambicija, koji bi, dakle, htjeli mijenjati svijet oko sebe. Za ovu je priču savršeno svejedno kako: čeznu li za utopijom jednakosti i socijalne pravde ili im je milije društvo s čvrstim klasnim, pače, kastinskim ustrojem.

Pretežan dio sudionika naših političkih utakmica neobično je skroman. Do te mjere da ne bi ni prstom mrdnuli za bilo kakvu javnu svrhu. Njima je važno tek namiriti osobnu taštinu, dosegnuti poziciju makar i simboličke moći ili zaraditi koju pinku bez naročita truda. Zapravo, radi se o istom grebatorskom soju s početka ove storije. Dok fauna naših slavnih uspješno glumi da su hrvatski parnjaci Lady Gage i Eltona Johna, tako i ovdašnji wannabe političari hine da su cameroni i merkelice.

Ustvari, i jedni i drugi, vesele se kao mala djeca kada ih netko počasti mjesečnim “pokazom” u teretani, brendiranim dronjkom, besplatnim ručkom, rundom pića, odnosno dužnosničkom plaćom, dodatkom za odvojeni život, povlaštenom mirovinom ili makar pogledom punim zavisti.

Kada čovjek malo bolje promisli, ispada kako je sve u ovoj zemlji iluzija, privid, nadomjestak i laž. Stvarna je, na žalost, jedino bijeda.

IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska