Novosti Hrvatska

jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Slučaj Kajin - istarski mrak iz interesa

 jučer, danas, malo sutra

SREČKO NIKET IĆ / Cropix

Prije nekoliko godina, na koktelu poslije otvorenja nekog kulturnjačkog festivala, predložio sam Ivanu Jakovčiću da se povuče iz aktivne politike: neka se lijepo proglasi istarskom kraljicom majkom, a na mjesto monarha ustoliči kojega potomka.

Uzvratio mi je kiselim osmijehom i, kao što vidite, sve do danas ustrajava u odluci da ostane neupitnim vladarom ljupkoga poluotoka.

Činjenicu da se oglušio o moj savjet mirno sam primio. U svakom slučaju kudikamo mirnije od Damira Kajina koji se ovih dana iz petnih žila upinje uvjeriti svekoliku javnost kako je kucnuo čas za detronizaciju El Niña. Istra stenje pod jarmom gramzivog feudalca i njegove interesne klike, poručuje meštar od šijuna i biduna, koji je, prije nego što ga je Jakovčić lansirao u političku orbitu, bio anonimni činovnik Istarskog vodovoda.  
Kajinova kampanja kojom želi dokinuti dvadesetogodišnju strahovladu bivšega prijatelja, politička je roba s ozbiljnom greškom.

Jer, ako stoji ocjena da je Jakovčić puna dva desetljeća krčmio resurse propulzivne regije i postao nekom vrstom njezina diktatora, onda, bojim se, ni sâm Kajin, kao njegov dugogodišnji pouzdanik, nije bez grijeha.
No sve i kada bi uspio dokazati da je nevin poput sjemeništarca, a da su brutti, sporchi, cattivi...

Nino i njegovi, preostao bi barem jedan ozbiljan razlog za otpisivanje Kajina kao ozbiljnog kandidata. Pobogu, kako povjeriti cijelu jednu regiju čovjeku kojemu je trebalo dvadeset godina da otvori oči, zbroji dva i dva te podigne glas protiv novovjekog Franje Tahija?!

Tim pitanjem nisu previše razbijali glavu u SDP-u. Činjenica da ta stranka u dva duga desetljeća nije uspjela ispiliti čestita kandidata iz vlastitih redova, osobu s ugledom i poštovanjem u matičnoj regiji, možda bi i zbunjivala da se radi o usamljenom fenomenu.

Splitski Spaghetti Kid

No pitanje kadrovske obnove socijaldemokrata zapinje i drugdje. Vidjeli smo, uostalom, kako je zaključen rašomon u zagrebačkoj organizaciji: očajničkom prekomandom ministra zdravstva na lokalni front. Situacija u Splitu još je i čemernija. Ovdje bi, naime, izbornim adutom trebao biti Ivo Baldasar, čovjek kojemu zbog ratnih zasluga na dostavi manistre već tepaju da je Spaghetti Kid.

Zagreb i Split možda nemaju genijalaca na bacanje, ali sam duboko uvjeren kako u dva najveća hrvatska grada živi popriličan broj ljudi koji su inteligentni, obrazovani, marljivi i čestiti, a povrh svega još i privrženi vrijednostima koje bi socijaldemokrati trebali promicati i braniti. Ako se nitko nije potrudio barem približiti ih stranci s upravo zabrinjavajućim kadrovskim deficitom, onda je u SDP-ovskim strukturama nešto doista kvarno i trulo.
Takav rasplet svjedoči da se cijela partijska vertikala petrificirala i pretvorila u interesni zdrug aparatčika, neprobojan za nove ideje i ljude.

Stajući iza Kajina, SDP nije, međutim, samo skrušeno priznao vlastitu nemoć u Istri. Ako su toj stranci popularnost i ugled na poluotoku do sada bili mršavi, ovom će se odlukom dodatno istanjiti.
Naime, do “afere stupido” Kajin je u lijepome dijelu javnosti uživao naklonost zbog retoričke prčevitosti i nepokolebljiva garda koji smo naivno tumačili kao izraz idealističke privrženosti etičkim principima. No, nakon što je izveo moralni luping i zazornim manevrom izborio povlaštenu mirovinu, pozlata s njegova lika istopila se brže od sladoleda na zvizdanu.

Dojučerašnji pučki tribun razobličen je kao jeftini populist i demagog, ništa bolji – pa čak i mrvicu gori - od mnogih političkih suparnika koje je godinama triskao biranim pogrdama i prokazivao ih kao nečasne ideološke torbare.   
Čovjeka koji se preko noći uspio temeljito iskompromitirati, da bi se potom danima praćakao u blatu nemuštih obrazloženja kako je njegova gesta bila logična, neizbježna, normalna, svima razumljiva, savršeno prihvatljiva... ne mogu više oprati ni sve špine prištekane na Istarski vodovood.

Hukanje i zviždanje

Ako socijaldemokrati srčano stoje iza čovjeka kojemu je prije točno godinu dana cijela javnost unisono hukala i zviždala, znači da ne vide ništa zazorno u liku i djelu Damira Kajina. Podupirući njegovu kandidaturu SDP nije samo zaigrao na krivu kartu, lišinu, nego se, makar i nehotice, legitimirao kao stranka koja dijeli iste grebatorske vrijednosti svoga tobožnjeg aduta.

Stoga se ne bi trebali iznenaditi ako i njih u dogledno vrijeme nervozna javnost počasti hukanjem i zviždanjem. I to ne samo u Istri, jer će se neugodni odjeci suspektne nagodbe sasvim sigurno dobaciti daleko preko Učke.

ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last