Znam da ću iznenaditi mnoge sklone plošnim projekcijama, ali i ja sam hrvatski branitelj. Na prvoj sam crti početkom devedesetih proveo oko pet mjeseci, ali sam branitelj službeno postao tek puno desetljeće kasnije, 2002. godine.
Poznajem ljude koji su kroz rat prošli kao bosi po trnju, pa usprkos svim kalvarijama do dandanas nisu u polumilijunskom registru u kojemu se, kako vidimo, dovoljno mjesta našlo za tajnice u zagrebačkome MUP-u, režimske režisere, pripadnike kulturnih četa, samozatajne vojnike partije te brojne ministarske i saborske pozadince. Tek ovih dana, zaslugom Freda Matića, suočavaju se mnogi avanturisti s domovinskih čuka s faktografskim nepravdama i okamenjenim ratnim frustracijama što im otvaraju stare kaverne, pa naglas pljuju taloge nepravde i razočaranja....
