Lideri hrvatskog proljeća Savka Dabčević-Kučar i Mika Ante Tripalo punih su dvadeset godina morali šutjeti, sve do nagovještaja raspada bivše države i vodeće i jedine stranke. I u ta dva desetljeća oni su, sve dok nisu progovorili, funkcionirali naprosto kao fikcija; za jedne, ovisno o političkim opredjeljenjima, bili su simbol najdubljih i zabranjenih stremljenja, za druge strašila.
Kad su progovorili, vidjelo se kako se oni nikada nisu odrekli Tita i kako nikada nisu sanjali o samostalnoj, suverenoj itd. Hrvatskoj, nego su, u najboljem slučaju, tek razmišljali i zalagali se, što, dakako, nije bilo malo i beznačajno, za reformu federacije u pravcu njezina konfederiranja i za stanovitu demokratizaciju poretka. Nešto slično događa se s generalom Antom Gotovinom nakon izlaska iz...
Kad su progovorili, vidjelo se kako se oni nikada nisu odrekli Tita i kako nikada nisu sanjali o samostalnoj, suverenoj itd. Hrvatskoj, nego su, u najboljem slučaju, tek razmišljali i zalagali se, što, dakako, nije bilo malo i beznačajno, za reformu federacije u pravcu njezina konfederiranja i za stanovitu demokratizaciju poretka. Nešto slično događa se s generalom Antom Gotovinom nakon izlaska iz...
