Novosti Hrvatska

jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Država provodi ‘liposukciju’ novčanika

 jučer, danas, malo sutra

Ovi bar ne kradu! Tu rečenicu stalno slušam zadnjih nekoliko tjedana. Lijep broj meni bliskih i dragih ljudi refleksno je izgovara čim se povede priča o novom paketu nameta kojima bi nas vladajući htjeli oplesti po špalama. Utješnu mantru ponavlja prostodušan svijet koji jedva razumije metajezik pravih ili tobožnjih eksperata za ekonomiju, ali i osobe vrhunskog obrazovanja, neporecivo bistre, s izoštrenim političkim refleksima. Unatoč tolikoj izloženosti očigledno zaraznome refrenu, uporno odolijevam napasti da i ga sâm počnem ponavljati. Za početak, zvuči mi previše vjernički.

Kradu li “ovi“ ili ne, to, bojim se, s pouzdanjem ne možemo ni znati. Živimo u vremenima kada i zadnja kvartovska trafika u kojoj se trguje žvakama, cigaretama i goldunima ima barem jednu nadzornu kameru, no elektroničko oko ne ćiri ni pred državnim proračunom ni pred blagajnama javnih poduzeća. Uostalom, tamo se ni do sada nije kralo seljački, obijajući sefove s pajserom ili ruzinavom rašpom u ruci, nego elegantno i po komodu, uz ležernu ćakulu poviše pjata oborite ribe i nad čašom pjenušca.

Ako se, dakle, neka lupeština i danas događa, detalje ćemo saznati kad već bude kasno. No sve i kada bi “tješitelji” bili u pravu procjenjujući kako je aktualna garnitura u Banskim dvorima bez iznimke čestita, zašto bi se itko od nas trebao zadovoljiti tom činjenicom?! Ne bi li poštenje trebalo biti samorazumljiva pretpostavka za obnašanje bilo kakve javne funkcije?! Zamislite, nedajbože, da su vas u gluho doba noći s neizdrživim bolovima doveli u bolnicu i suočili sa sumornom činjenicom kako hitno morate pod nož, a u smjeni je samo neiskusni stažist.

Bi li vas ohrabrila opaska dežurne sestre kako imate sreće jer dotični, doduše, jest mlad i ne zna puno, ali, eto, bar ne pije? Čisto sumnjam! Uostalom, vrijedilo bi, barem nakratko, promisliti i o tome kakvo značenje uistinu pokriva glagol “krasti”.

Ne znam, možda sam mrvicu preosjetljiv, pa nepotrebno dramatiziram, ali kad primam manje, kupujem skuplje, a otimaju mi više, osjećam se pokradenim. I baš me briga što zakonodavac moju muku drukčije definira. Sa stajališta obiteljske likvidnosti savršeno je svejedno tko je kopao po vašem novčaniku: besprizorni džepar ili nevidljivi prsti svemoćne države.

Saldo je navlas isti, a frustracija, dapače, još i veća. Jer, kad vas orobi neki sasvim hipotetski Jure ili Mate, još uvijek se možete nadati da će buzdo negdje naliti čuturu i izlajati se pred svjedocima, koji će ga potom prijaviti policiji. Ali kada vam isti manjak priušti država politikom sveopće strmopizdidbe, ne preostaje vam nikakva ni nada ni utjeha: naprosto, izija vuk magare.

“Skupljanje više poreza nego što je to apsolutno potrebno legalizirana je pljačka”, kazao je jednom prilikom američki političar Calvin Coolidge, koji će nešto kasnije postati 30. predsjednik SAD-a.

Za razliku od naših stranačkih zvijezda kojima su u oporbi usta puna socijalne osjetljivosti, da bi se, dolaskom na vlast, strelovito prestrojili na kolosijek realpolitike, Coolidge se i u opoziciji i u Bijeloj kući držao istih principa. Vrijednosti koje je zagovarao kao oporbenjak, stupanjem u prestižnu fotelju pretočio je u političku praksu i fakat ozbiljno smanjio jaram poreznih opterećenja, osobito onih koja su derala srednju klasu. U tome ga naumu nije sprječavala čak ni činjenica što se od njega kao istaknutog republikanca nije očekivala bogzna kakva milost prema “pobasjemu svitu”.

Tu vrstu dosljednosti kod nas nećete naći ni za lijek. U najboljem slučaju slušat ćete tek izlike tipa: nije problem u našoj vjerodostojnosti, i mi bismo rado nastavili zagovarati velikodušnu politiku, ali nismo ni slutili da će nas u blagajni dočekati takva pustoš, da su oni prije nas bili baš toliki štetočine, da su zemlju bezdušno bacili na koljena...

I dok si kazao “keks”, priča će se s terena svakodnevice prebaciti u prošlost: započet će partija besplodnog polemičkog ping-ponga, a politička arena počet će sličiti peškariji.

Naravno, dok bude trajala kvazidemokratska galama, nastavit će se “liposukcija” vaših novčanika, sve dok zadnji novčić s dva kukuruzna klipa na naličju ne iscuri u državnu škrabicu. Ili, kako bi to kazao neprežaljeni Calvin Coolidge na svima razumljivom jeziku: nastavit će se legalizirana pljačka. Kad nas opelješe do gaća, hoćemo li i tada nastaviti ponavljati kako “ovi bar ne kradu”?! Ili će nam konačno sinuti kako su granice lupeštine ipak nešto šire nego što smo mi, naivci, mislili?!

ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last