Novosti Hrvatska

VLAŠKA POSLA

Ante Tomić: Uloga tjestenine s jajima u Domovinskom ratu

 VLAŠKA POSLA

Ivo Baldasar / Foto: CROPIX

Tako je mnogo heroja oko nas da koji put i ne znate da je netko jednom hrabro i nesebično, uz golemi osobni rizik, napravio nešto izuzetno za dobro svih. Zna, osim toga, biti da je i heroj sam takav nekakav skroman čovjek da ne traži zasluge ni priznanja. Odmahuje rukom. Ne voli pričati o svojim podvizima. On je, kaže, samo radio svoj posao. Nije to ništa veliko. Svatko bi na njegovom mjestu isto učinio...

Dvadeset godina ostala je tako nepoznata junačka epizoda u životu Ive Baldasara, SDP-ovog splitskog gradskog vijećnika i gradonačelničkog kandidata na idućim izborima, i možda nikad ne bismo saznali za nju da ga stranački kolega Vinko Bajrović Capo nije oklevetao kako je čitav rat proveo u Italiji. Istom se tada Baldasar javio da ispriča o svome potresnom ratnom putu, opasnostima kojima se izlagao radeći za našu stvar s druge strane Jadrana, kad je požrtvovno sakupljao manistru za ratom poharanu domovinu.

Kršenje embarga

Nije to bilo lako, mlađi se vjerojatno neće toga sjetiti. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda uveden je embargo na uvoz tjestenine u sve republike bivše Jugoslavije. Mlada hrvatska država ovom se mjerom našla u užasnom položaju. Možete samo zamisliti kako je to izgledalo, kad je itko bez tjestenine dobio rat? “Predsjedniče, šaljite nam tjesteninu”, zapomagali su Franji Tuđmanu branitelji opkoljenog Vukovara. “Onu s jajima pojeli smo još prije tri tjedna, a i tjestenine bez jaja ima još najviše za pet dana.” Ivo Baldasar nije, nažalost, stigao pomoći Vukovaru, ali mnogim drugima jest. Dubrovnik i Sisak nisu pali u srbočetničke ruke upravo zahvaljujući njegovim pošiljkama tjestenine.

Kako se radilo o zabranjenom, vrućem materijalu, morao ga je krivo deklarirati. U dokumentima bi, na primjer, pisalo da šalje oružje i stvarno, kad bi talijanski carinski službenici otvorili sanduke, unutra bi našli kalašnjikove, raketne bacače, ručne bombe, protuavionske mitraljeze i sličnu bezazlenu robu, ali svaki je sanduk imao dvostruko dno. Tamo dolje je bila prava stvar: špageti, makaroni, šubijoti, farfale, fusili, kaneloni i nebrojeno, doslovno milijuni vrećica sitne manistre za juhu, manistre koja je naposljetku, nije pretjerano reći, rat presudila u našu korist.

Zaista, teško da će se na lokalnim izborima na proljeće iduće godine naći boljeg kandidata od ratnog junaka kakav je Ivo Baldasar. Premda, opet, složit ćemo se, nemali će nam biti izazov, teško ćemo odoljeti da svojim glasom ne podržimo najveću životnu pogrešku don Ivana Grubišića.

A zatim je tu, ne zaboravite, i sadašnja zamjenica gradonačelnika Anđelka Visković. Ona je požurila prema izlazu iz Građanske stranke, shvaćajući da bi se, ako ne požuri, mogla naći u stečajnoj masi poduzeća Kerum. Šef joj prodaje biznis, a novi vlasnik ne garantira da neće biti otpuštanja zaposlenih. Suočena s gubitkom radnog mjesta, vrijedna je profesorica natipkala SMS poruku: “Ako me predložite za gradonačelnicu, ja se, majke mi, neću ljutiti”, a zatim u mobitelu izabrala opciju “send all”.

Nema političkog subjekta i na ljevici i na desnici koji to nije dobio. Ne bi nas čudilo i ako je jedna poruka završila u Smederevu. Visković je zapravo, da se ne lažemo, najbolji izbor. Tri i po godine je tiho i krotko slušala Keruma i ulagala nadljudske napore da se ne istakne, makar i slučajno, nekakvim činom koji će biti na dobrobit građana. Izaberemo li je, ona je jedini jamac kontinuiteta gradske politike, divne tradicije beskorisne i besmislene splitske vlasti. Izaberemo li Visković umjesto Keruma prijelaz će iz ničega u ništa bit će nam sasvim bezbolan.

Patologa za poteštata!

Ipak, savjetovao bih vas da ne žurite s odlukom. Grijeh bi bio ne sačekati što će odlučiti rukovodstvo Hrvatske demokratske zajednice, u posljednjih dvadeset godina oni su nas mnogo puta iznenadili mudrim izborima kandidata. Sanja Bilač spremno se baca na prsi da bi upravljala gradom, no iskustvo nas uči da ti srčani obično prvi izgore. Iskreno, ja se neću rastužiti kad se to dogodi i vijećnici Bilač. HDZ tu stvar, čini se, planira mnogo ozbiljnije od drugih.

HDZ u Splitu vidi velike potencijale. Kako su u HDZ-u optimistični glede budućnosti Splita, možda najbolje ilustrira da im je zasad najizgledniji kandidat jedan patolog. Elem, da zaključim, koga god zaokružite, teško ćete pogriješiti.

ANTE TOMIĆ

Naslovnica Hrvatska