Novosti Hrvatska

Vlaška posla

Ante Tomić: Lažni mesije u krizi niču poput gljiva

Vlaška posla

Foto: Damjan TADIĆ / CROPIX

Razbole li se, neki ljudi ne odlaze liječnicima jer ne vjeruju tradicionalnoj zapadnoj medicini. Deset semestara fakulteta, specijalizacija, subspecijalizacija, znanstveni radovi, kongresi... ništa im to ne znači. Dapače, često budu i sumnjičaviji ako je doktor obrazovaniji. Zatucani svijet ima nekakve svoje, obično stravično neinteligentne razloge da se da u ruke kojekakvim neodgovornim luđacima i varalicama što vrte viskom, gledaju u kuglu, okreću karte, liječe čistom vodom ili samo dodirom svojih čudotvornih ruku.

E, vidite, ta pojava u naravi je dosta slična ako netko na izborima odluči glasati za nekakvu nezavisnu listu.

Od nade do propasti

Kod nezavisnih je lista u znatnome dijelu, u devet od deset slučajeva, a možda i više, riječ o skupinama šarlatana i neznalica koje ni u bunilu, pod visokom temperaturom ne biste zaokružili. Srećom, oni najčešće propadnu. Riječ je o marginalcima i luzerima, redikulima koji su se lakomisleno precijenili, ako su ikada i imali pameti da razumno se ocijene, i kojima ujutro nakon izbora nastupi mučno otrežnjenje u mizernom postotku glasova, rijetko iznad jednog cijelog. Ipak, tu i tamo, nekakva nezavisna lista pobijedi, ili se barem nađe u prilici da postizbornom koalicijom oblikuje vlast.

Građane ponese nada da negdje, mimo velikih stranaka, ima nekakva snaga, sposobnost i poštenje, nekakva politička nevinost, iskrena predanost zajedničkom dobru, nezagađena korupcijom i gramzivošću. I, ne treba ni spominjati, gotovo se u pravilu glasači gorko prevare sa svojom nezavisnom uzdanicom. I nezavisni kandidat i njegovi kadrovi skupljeni s koca i konopca uvijek se i bez iznimke pokažu gorima od svih, ili makar ja ne pamtim da je ta politička ljubav igdje sretno ispala.

U teškim vremenima uobičajeno se pojavljuju lažni mesije. Što je bolesniku situacija beznadnija, on je skloniji vjerovati u varalice s kuglama, viskom, tarot kartama, čistom izvorskom vodom i dodirom čudotvornih dlanova. Po jednakoj logici, valja očekivati sve češće izborne uspjehe nezavisnih lista i to je fenomen koji bi nas, ako mene pitate, sve trebao duboko zabrinuti. O strankama ne mislim puno dobroga, kao i većina vas.

Štoviše, bit ću i bezobrazniji od mnogih kad me upitaju za velike političke organizacije, ali u jednu stvar sam se nedvojbeno osvjedočio. Od stranačkih idiota gori su samo oni nestranački. Motivi nezavisnih kandidata, njihove kvalifikacije, metode i rješenja koje oni predlažu, obično su potpuna strahota.

Tragovi demokracije

Prošli se tjedan, primjerice, u novinama koje držite pojavio još jedan koji misli da nas jedino on može spasiti i čovjek je, lako moguće, iskrena i dobra, ispravna osoba, uspješan u onome što inače radi, ali po svemu pokazuje temeljno nerazumijevanje države i zakona. Dođem li na vlast, kaže između ostalog, zaustavit ću suđenje Ivi Sanaderu jer je to nepotrebna farsa od koje koristi ima samo odvjetnički ured Čede Prodanovića.

Po strani od činjenice da odvjetnik Prodanović pouzdano, a vjerujte, znam ponešto o tome, nije zaradio obranom bivšeg premijera, kako bi se uopće, mimo suđenja, riješilo ono za što se Sanader tereti? Dobro, složit ću se, primamljivo zvuči da Sanadera vežemo za stolicu i šamaramo dok se onesvijesti, a onda ga pljusnemo kantom hladne vode i dreknemo: “Di su pare, sokole!?”, ali za tako bismo nešto, nažalost, morali suspendirati pravnu državu. Osim toga, kako bi taj, što se namjerava kandidirati za nekakvo predstavničko tijelo zakonodavne vlasti, mogao odlučivati o prekidanju sudskih procesa?

Što god mislili o velikim strankama, a imamo, ponavljam, mnogo razloga misliti sve najgore, tu se još nađe nekakve građanske i demokratske kulture, ljudi barem približno naslućuju koja su im ograničenja, znaju što smiju, a što ne smiju, pa i ako se toga ne pridržavaju. Ovi s nezavisnih lista, s druge strane, obično ne vladaju ni tako elementarnim pojmovima kao što je trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.

Nezavisni imaju pravdoljubivu i hvalevrijednu, razumljivu ljudsku želju da se svim lupežima najebu mamice, ali nemaju ni približno predodžbu o tome kako bi to učinili ili je, pak, ono što predlažu prihvatljivo možda samo u sjevernokorejskoj pravosudnoj praksi.

Mnogi su razočarani i iscrpljeni bezobzirnim pljačkašima iz velikih političkih organizacija i u njih se očekivano razvilo nepovjerenje prema tradiciji zapadne stranačke demokracije, no neizmjerno veća opasnost sistem vreba od samoproglašenih spasitelja koji su došli niotkud i nisu napravili ništa. Turobno iskustvo Splita u ovome bi svima trebalo biti vrijedna lekcija.

ANTE TOMIĆ

Naslovnica Hrvatska