Novosti Hrvatska

jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Ukazanje Linića u krapinskoj župi

 jučer, danas, malo sutra

Možda vam je promaklo, pa valja podsjetiti... Dakle, prošle nedjelje krapinski župnik Tomica Šestak vjernicima je na misi dijelio letke čiji je sadržaj ozbiljno uznemirio njegovo krotko stado. Nakon što je podsjetio župljane na činjenicu kako lokalna građevinska operativa izvodi radove na rekonstrukciji vjeronaučne dvorane, velečasni je gorko zaključio kako su vremena do te mjere sumorna i teška da se ne mogu nadati nikakvoj značajnijoj potpori sa strane. Nema nam druge nego osloniti se na vlastite snage, zaključio je don Tomica apelirajući na vjerničku savjest svojih ovčica i podsjećajući da “smo kao članovi Crkve dužni po petoj crkvenoj zapovijedi davati svoj doprinos”.

Da je stao na tome, njegov “slučaj” ne bi završio u novinama i na portalima, niti bi se o njemu povela žučljiva polemika. On je, međutim, otišao i veliki korak dalje. “Republika Hrvatska - Porezna uprava”, nastavio je don Tomica, “prije nekoliko tjedana objavila je listu svih pravnih i fizičkih osoba koji su dužni državi na temelju neplaćenog poreza. Ponukan ovom listom, mislim da bi i mi od sada mogli napraviti našu listu onih koji do sada nimalo nisu doprinosili crkvenim potrebama. Ups! Jasno, to se neće dogoditi, ali je zgodno ipak spomenuti i nekima probuditi savjest.”

Svu težinu problema ilustrirao je brojkama: župa trenutačno broji 2685 obitelji koje redovito primaju blagoslov i traže usluge Crkve, a službena evidencija otkriva kako čak 485 obitelji u zadnjih sedam godina preko Obiteljske knjižice nije dalo ni jedne lipe za potrebe Crkve.

Strah u kosti

Premda je okružnicu ispisao u manje-više šeretskoj formi, uz zaigrani “ups!”, don Tomica je uspio utjerati strah u kosti svojim župljanima koji strepe da bi duhovnik u dogledno vrijeme mogao prijeći s riječi na djela, pa zaista objaviti popis šparnih vjernika koji bježe od škrabice kao vrag od tamjana. Pokušavajući probuditi savjest, velečasni je uspio razgoriti tek gnjev, i to ne samo svojega stada, nego i malo šire javnosti koja je akciju don Tomice doživjela kao oblik pastoralne iznude vrijedan svake osude.

Ako me pamćenje ne vara, početkom osamdesetih raspisan je famozni “samodoprinos” koji se oglašavao ljupkim sloganom “Splite, volim te više od dva posto”. Nepoznati dosjetljivac htio je, naime, poručiti da bi svi oni koji se radosno tuku u kampanilistička prsa svoju ljubav prema gradu mogli posvjedočiti i u šuškavoj formi, darujući dva posto svojih mjesečnih primanja za opće dobro. Don Tomica mogao je, na sličnome tragu, ispaliti slogan “Kriste, volim te više od dva posto”, ali je ostao u granicama općenitog, sasvim načelnog apela, ne spominjući iznos koji drži bogougodnim, dakle, dostatnim. Unatoč svemu, sustigle su ga kritike i sablažnjivi komentari.

Da je pameti i pravde, krapinski župnik bio bi počašćen srdačnim pljeskom na otvorenoj sceni. Jer, njegova okružnica dobrodošli je podsjetnik na kod nas sasvim zanemarenu činjenicu kako pripadnost nekoj vjerskoj zajednici nije stvar samo slobodnog izbora ove ili one konfesije, nego i pristajanja na stanovite obveze.

Statistička pogreška

Popis stanovništva pokazao je, primjerice, da su kod nas agnostici i ateisti manjina gotovo na razini statističke pogreške. Dok nevjerne možemo brojiti na prste jedne ruke, katolika imamo i za tri konfekcijska broja veću državu. No, vjernički zanos tinja u milijunima samo dok im remeta pod nos ne gurne vrećicu za lemozinu. Religioznu ognjicu tada, pak, mnogi naglo šaltaju u ler.

Pokušavajući odijeliti vjerničko žito od kukolja, iskrene i predane župljane od običnih kleropozera koje zanima samo prazna forma, don Tomica možda i nije izabrao najsretnije rješenje, ali mu nitko ne bi smio osporiti čestite namjere. Svjestan činjenice da je broj vjernika u ovoj zemlji napumpan još i više od famoznog registra branitelja, velečasni je samo htio razobličiti licemjere koji se vole predstavljati kao katolici sve dok taj izbor ne pretpostavlja nikakve obveze ili nedajbože žrtvu.

Kao dio statističke pogreške, mogu samo nazdraviti krapinskome svećeniku. Da je po njemu, crkvene bi se potrebe i troškovi namirivali iz džepova vjernika, a ne iz novčanika svih građana ove zemlje, dakle, i ateista. Doduše, tada bismo se mogli pohvaliti bitno manjim brojem katolika nego što je to danas slučaj, ali bismo barem znali kako stvari uistinu stoje, tko je iskreno pobožan, a tko vjernik od dva petka. Naravno, u tom se slučaju pare za Crkvu ne bi, kao danas, otimale, nego darivale. 

ivica ivanišević

-

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last