Novosti Hrvatska

Vlaška posla

Ante Tomić: Felicijev poučak - pušenje sigurno ubija

Vlaška posla

Foto: Zvonimir BARIŠIN / CROPIX

Umoran čovjek svašta prevali preko usta, ali opet, da parafraziramo staru narodnu, umoran kaže što odmoran misli. Zanimljivo bi svakako bilo znati što se zapravo motalo po glavi Felicija Parčine kad je prije nekoliko dana pozvao građane da linčuju one za koje sumnjaju da podmeću požare.

Šef splitskih vatrogasaca bio je jamačno sasvim iscrpljen kad je to izjavio, i tjelesno i duševno načet dežurstvima, motrenjem, dojavama i intervencijama. On zacijelo trpi veliki stres ovih vrelih kolovoških dana kad sušom izmučena brda učas planu i samo nas jedan nesmotreno bačeni opušak dijeli od katastrofe, i upravo mu stoga, mislim, ne treba uzeti za zlo njegovo nešto radikalnije penološko rješenje u cilju iskorjenjivanja piromanije. Čovjek je pod pritiskom nešto neodgovorno blebnuo i pokajao se, bilo pa prošlo.

Ipak, ne prestaje me golicati njegov prijedlog. Poznajući naše ljude, lako bih mogao zamisliti njegovo ostvarenje. Da u vatri stradaju gajevi i maslinici iznad nekog našeg malog mista ili čak, ne dao Bog, izgori i koja kuća iznad Magistrale, a stanovništvo ima ma i samo približnu predstavu tko ih je unesrećio, samo da se tkogod u kafiću razgalami o manijaku piromanu među njima, pa i ako nije baš sto posto siguran u ono što govori, našlo bi se, vjerujte, entuzijazma za linč.

Smrtni samodoprinos

U pravim okolnostima, odaziv bi građana za ovo bio veći nego na parlamentarnim izborima. Objesili bi tipa ne čekajući policiju i istražnog suca, presudili mu, da tako kažemo, samodoprinosom.

Razbješnjela povorka krenula bi rivom, a jedan s koćarice privezane uz kraj dobacio prikladno uže i povikao da ga pričekaju. Samo da se presvuče, eto i njega. Gomila bi zatim okružila kuću osumnjičenog te ga psujući i vrijeđajući zvala da izađe, a dvojica-trojica poduzetnijih i mlađih, željnih dokazivanja, možda i sami otišli po njega, izvukli ga za noge u dvorište, dok bi se nesretnik otimao i kleo da je nevin. Netko bi dotad već prebacio štrik preko grane oraha, a jedna žena dotrčala s bančićem...

Čini vam se moj opis pretjeranim? Iskreno, čini se i meni, ali opet, tko bi mogao znati kakvo sve zlo čuči u najmračnijim zakucima duša i vreba pravi trenutak, kad su ljudi prepadnuti i jadni, izloženi nekakvoj sili većoj od njih samih, u nemilosti nekakve stihije. Viđao sam u ratu takve, inače pristojne i krotke, kako se odaju nezamislivom divljaštvu i znam da je ono što se naziva čovječnost samo tanka, krhka kora koja pokriva našu istinsku, zvjersku prirodu.

U jednom malom trenutku slabosti ta je priroda, srećom, bez posljedica, izvirila iz iscrpljenog šefa splitskih vatrogasaca, ali ne treba ga, ponavljam, osuđivati jer je ona zaista mogla izviriti iz bilo koga od nas.

Zanima me zatim, kad bi stvarno objesili nekoga tko je izazvao požar, bi li mu dopustili, kao što je kod smrtne kazne red, da popuši zadnju cigaretu, ili bi mu odbili posljednu želju smatrajući je neumjesnom, budući da nas je taj kreten upravo cigaretom unesrećio.

Požar je zaista jedna od najstrašnijih posljedica pušenja. Možda i gori od karcinoma i infarkta jer su karcinom i infarkt pojedinačne nesreće, a u požaru stradavaju mnogi. Čudi me zapravo da se nitko nije sjetio marketinškog potencijala požara u borbi protiv pušenja.

Eh, ovi Australci

U Australiji su, bilo je o tome prije nekoliko dana u novinama, donijeli zakon da na kutije cigareta sada stavljaju stravične fotografije pluća, jetara i mozgova uništenih nikotinom.

Kod nas bi, mislim, bilo djelotvornije da metnu kakav dojmljiv kadar nedavne vatrene kataklizme kod Trogira ili Župe Dubrovačke. Crni partljci borova iznad Magistrale možda bi bili učinkovitiji od prizora izjedenih desni.

Duhanske ovisnike u nas, napokon, ništa ne bi tako demoraliziralo kao kad bi se usvojio prijedlog Felicija Parčine.

Zamislite kakav bi to šok bio, dođeš na trafiku i pitaš cigarete, a trafikantica ti pruži kutiju na kojoj je fotografija linčovanog piromana iz Žrnovnice. Visi nesretnik sa stabla, modar u licu, isplazio jezik, oči mu ispale, a oko vrata natpis: “Pušenje ubija!” Nema tako okorjelog pušača kojemu ovaj prizor ne bi ogadio njegov porok.

ANTE TOMIĆ

Naslovnica Hrvatska