Novosti Hrvatska

vlaška posla

Ante Tomić: Obična, glupa banana je hrvatsko zlo

 vlaška posla

FOTO: CROPIX

Ono što nazivamo domoljubljem pojavljuje se u različitim i često neočekivanim prilikama i oblicima. Uobičajeno se manifestira kad je netko ponosan što je stanovnik jedne zemlje i mnogi će reći kako je to jedino pravo, autentično domoljublje, ali ta stvar zaista se može pojaviti i u osjećaju koji je sasvim oprečan ponosu, na skroz drugom kraju emocionalnog spektra. Uzmite, na primjer, to da su hrvatski navijači među većim idiotima, ako ne i najveći idioti od svih navijača na Europskom nogometnom prvenstvu, jedini koji su bacali baklje u teren i bananama rasistički provocirali tamnopute igrače.

Je li vas bilo bar malo sram kad ste to čuli? Vidite, taj sram, i on je domoljublje. Dapače, usudio bih se kazati da je domoljublje koje stoji u sramoti možda i ozbiljnije, tvrđe i pouzdanije od domoljubnog ponosa. Zatekla me ova misao prije neku večer, već kad sam legao, i nije mi dala spavati. Prvo me je uzrujala banana koju su bacili talijanskom reprezentativcu Baloteliju, a zatim sam krenuo razmišljati o razlozima svoje uzrujanosti.

Vidi, vidi, Hrvat

Zaista, za čije babe zdravlje se ja mučim oko toga? Što se mene, zaboga, tiče taj incident, ako ja nikoga ne bih tako ružno uvrijedio? Kakve ja veze imam s nekakvim rasističkim slaboumnikom u zapjenjenoj gomili na stadionskoj tribini u Poznanu? Odgovor koji mi je došao, jedino logično objašnjenje ove zagonetke, sasvim me je razbudilo. Otvorio sam oči u mraku i zapanjeno šapnuo: “Krvi ti Isusove, pa ja sam Hrvat!” Da sam shvatio da sam peder, ne bih se valjda više začudio. Jer, primijetili ste možda, ja ne držim mnogo do nacionalnosti.

Nisam od onih “proud to be Croat” tipova, ne naježim se kad svira “Lijepa naša”, ne uzbuđuje me domoljublje pivskih reklama, zastavice na automobilima ni škovacini u dresovima, ali nepogrešivo će me svaki put ispuniti jadom ako koji pripadnik moga naroda napravi odvratnu svinjariju. Bolno ću osjetiti vlastito domoljublje ako je nekakvo sranje. Jasnije nego ikada, spoznaja da sam hrvatskog roda doći će mi u sramoti i krivnji ako se moji sunarodnjaci u stranome svijetu ponašaju kao stoka. Zvuči nastrano, kao što vjerojatno i jest, ali je tako. Ja sam, nažalost, Hrvat. Poštedite me izraza sućuti.

Srećom, nema ih mnogo koji misle kao ja, jer da ima, cijela bi zemlja potonula u samosažaljenju. Većinu Hrvatica i Hrvata, mnogo više od banane Baloteliju, prošlog je tjedna zabrinulo to što su dvije naše navijačice pokazivale sise po Poljskoj. Nadigla se graja kao da su djevojke mahale nabijenim oružjem, a ne s dva para inače prosječnih mliječnih žlijezda. Spominjale su se disciplinske kazne, pa čak i otkazi u državnim službama gdje su pijane razvratnice zaposlene. To zgražanje i taj užas, vidite, mene su sasvim zaobišli. Čitao sam uznemirene komentare ne razumijevajući što je ljudima. Kad žene pokazuju sise, ja mogu reći samo jednu riječ. Aleluja!

Mekinje za svinje

Stvar koja nas zaista mnogo, mnogo više treba zabrinuti, a dobila je neusporedivo manje novinskog prostora i televizijskog vremena od budalastog skandala s golim torzima navijačica, jest ona glupa banana, jer to je pravo zlo, to je kiselina koja razjeda naše društvo. Pokazati sise šašavo je i bedasto i djevojke su se vjerojatno zasramile kad su se sutradan vidjele na svim portalima, ali u osnovi je riječ o dobroćudnoj, prijateljskoj gesti. Nitko tko to napravi ne želi zlo drugima. Ali, baciti bananu da bi poručio kako crnci nisu bolji od majmuna, opak je čin mržnje i neprijateljstva.

U trenutku kada FIFA više nego na ičemu inzistira na rasnoj toleranciji i uvažavanju, taj jedan žuti plod koji je doletio iz našeg dijela gledališta kompromitirao nas je u očima ostatka svijeta više od ikakvih golih cura. U ovome drugome navijačkom slučaju razgolićena je naša moralna bijeda i zatucanost. I upravo onaj koji je to učinio nije ništa bolji od životinje. Zaista, taj što je bacio bananu, što mislite da bi njemu trebalo baciti? Kakve su prehrambene navike anonimnog hrvatskog rasista u majici na crvene i bijele kvadrate? Meni se čini nekako najprikladnijim kad bi mu u jednu kantu natrpali kore krumpira, ljuske od jaja, ostatke kruha, kukuruznog hibrida i mekinja. Pa neka se svinja naždere.

ante tomić

Naslovnica Hrvatska