Ono što nazivamo domoljubljem pojavljuje se u različitim i često neočekivanim prilikama i oblicima. Uobičajeno se manifestira kad je netko ponosan što je stanovnik jedne zemlje i mnogi će reći kako je to jedino pravo, autentično domoljublje, ali ta stvar zaista se može pojaviti i u osjećaju koji je sasvim oprečan ponosu, na skroz drugom kraju emocionalnog spektra. Uzmite, na primjer, to da su hrvatski navijači među većim idiotima, ako ne i najveći idioti od svih navijača na Europskom nogometnom prvenstvu, jedini koji su bacali baklje u teren i bananama rasistički provocirali tamnopute igrače.
Je li vas bilo bar malo sram kad ste to čuli? Vidite, taj sram, i on je domoljublje. Dapače, usudio bih se kazati da je domoljublje koje stoji u sramoti možda i ozbiljnije, tvrđe ...
Je li vas bilo bar malo sram kad ste to čuli? Vidite, taj sram, i on je domoljublje. Dapače, usudio bih se kazati da je domoljublje koje stoji u sramoti možda i ozbiljnije, tvrđe ...
