Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Juriš Republike Hrvatske na didovinu

Jučer, danas, malo sutra

Foto: ANTE ČIZMIĆ / CROPIX

Šezdeset posto građana Hrvatske strahuje za svoju budućnost, pokazalo je istraživanje nacionalnog indeksa sreće. To znači da su četrdeset posto državljana ove zemlje debili. Jer, kako, pobogu, ne strepjeti za osobno i obiteljsko bolje sutra, kada vidiš koliko duboko smo potonuli i koji speleolozi iz Banskih dvora bi nas trebali izvući iz bezdana?!

Mi čak s pouzdanjem ne možemo kazati tko uistinu zapovijeda Vladom, njezin nominalni predsjednik koji je kazao kako se projekti Ombla i Plomin još uvijek razmatraju, ili njegov prvi potpredsjednik koji je nekoliko sati poslije izjavio da su dotični projekti gotova stvar.

Da i ne govorim o tome kako Milanovićeva administracija polako počinje sličiti velikom aparatu za kokice iz kojeg u redovitim razmacima iskaču ministri i doministri (Ferdelji, Komadina, Holy... tko je sljedeći?). Vlada, bojim se, više ne vlada ni sama sobom, pa je malčice preuzetno očekivati da upravlja državom.

Nitko neće zemljicu

U takvim okolnostima ne osjećati strah može samo čeljade “kratko između ušiju”, kako bi kazali Englezi. A uplašeniji od prosjeka ovih bi dana mogli biti građani koje su preci bezdušno zajebali davno im zavještajući parcele u zavičajnoj nigdini. Da odmah budemo načistu, ne podižem glas pokušavajući obraniti vlastite interese.

Imam pegulu da mi je obitelj dugo, predugo, usidrena u gradu, pa me djed i baka nisu mogli obradovati česticom zemlje koja je dušu dala za sadnju poma i fažoleta. No zato poznajem lijep broj ljudi koji nisu utekli toj milosti.

Neki među njima dara se ne bi odrekli sve da im život visi o niti, drugi su, pak, nešto manje sentimentalni prema didovini. I prije nego što je kriza zakucala na vrata, pokušavali su prodati te flekice zemlje u negostoljubivoj okolici sela iz kojih su potekli, no kako se nitko baš ne otima za razbacane parcele situirane kilometrima daleko od pristojne ceste, morali su se pomiriti s činjenicom kako neće biti promjena u njihovim vlasničkim portfeljima.

Sada, međutim, država, šokirana činjenicom da je milijun hektara poljoprivrednog zemljišta neobrađeno, prijeti da će ih okrpiti porezom ne uzmu li maškline u ruke.

Nema veze što je država vlasnik čak 600 tisuća hektara zapuštenog zemljišta i što Hrvatske šume gospodare s dvjesto tisuća hektara na kojima nemaju šumske nasade, Vladu nervira i ona žunta u vlasništvu građana, pa bi sada htjeli da se inženjeri, činovnici ili pekari iz, recimo, Splita ili Šibenika prestroje na agrikulturni kolosijek i krenu obrađivati svoje parcele po zagorskim ili otočnim zabitima.

Draga uspomena

Dulje od dvadeset godina s mnogih, ma zapravo svih adresa, jednako lijevih i desnih, neumorno nam tamburaju kako je privatno vlasništvo nepovrediva svetinja. Prevedeno na jezik svakodnevice to znači da ponosni vlasnik, štatigajaznam, renaulta meganea, može svojim automobilom neumorno špartati na potezu od Uppsale do Soluna ili ga godinama držati u mrklome mraku garaže.

Nadalje, može ga nabildati konjskim snagama i cijelim paketom fensi-šmensi gadgeta ili macom pretvoriti u bezobličnu kašu lima. Sukladno mjeri vlastite pameti ili gluposti, sa svojom pokretninom može činiti što god mu prhne, osim gaziti pješake ili zabijati se u tuđu imovinu. I, naravno, kada bi neki mudrijaš propisao koliko kilometara mora na godinu prevaliti svako vozilo u privatnome vlasništvu i kako ga treba održavati, svi bismo ustali na noge i zakukali kako je George Orwell bio mala beba prema ovim satrapima.

A upravo takva logika pokušava se ovih dana ozakoniti kada je riječ o zapuštenim parcelama. Naravno, resorno ministarstvo žrtvama novoga agrikulturnog kursa velikodušno nudi i alternativu: okej, ne morate plaćati porez, ali samo ako svoju parcelu date u desetogodišnji zakup uz posredovanje Agencije za poljoprivredno zemljište. Na stranu sad činjenica što golemu većinu takvih parcela ni najveći čarobnjak za mešetarenje nekretninama ne bi uspio nikome utrapiti, ali zašto bismo zapljeskali principu da država propisuje kako ćemo vi ili ja raspolagati svojom imovinom?!

Ako već imate kakvo-takvo zemljište, imate valjda i pravo biti nepoduzetni kreten koji iz didovine nikada neće izvući nikakvu korist. Što su genijalcima iz Ministarstva hektari crvenice ili crnice, vama može biti draga uspomena, istini za volju, prevelika za spremanje u džep ili izlaganje na komodi, ali zato ne manje važna, jedna od onih dragocjenosti što se prenose s koljena na koljeno, kojom ćete, ako ništa drugo, potomcima poručiti kako im nono nije bio raspikuća.

IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last