Svaki put kad u medijima vidim sliku ministrice Mirele Holy kako zagađenim hrvatskim okolišem hrabro gazi u štiklama visokim 30 centimetara, meni na pamet padne Roko Prč. Znate onu scenu iz “Maloga mista” kad Roko priča sumještanima svoje prve peripetije nakon dolaska u partizane: „Di god ja stanem, puca po nama! Stani kraj bunkera, zviždi oko bunkera. Stani ispo’ česmine, puca oko česmine. Stani povr’ međe, puca oko međe.
Sve dok nije doša komesar i reka: Gospe ti, kako neće po tebi pucat kad si doša u partizane u bili veštit. A govorin ja njemu: Nisan ja, druže komesare, kriv šta je sedmi misec. Ja se, otkad znan za se, nosin po stađunu!“ Tako se i naša ministrica Holy od prvoga dana vlasti nosi po svome stađunu, ne osvrćući se odviše ni na nesklapnost svoje...
Sve dok nije doša komesar i reka: Gospe ti, kako neće po tebi pucat kad si doša u partizane u bili veštit. A govorin ja njemu: Nisan ja, druže komesare, kriv šta je sedmi misec. Ja se, otkad znan za se, nosin po stađunu!“ Tako se i naša ministrica Holy od prvoga dana vlasti nosi po svome stađunu, ne osvrćući se odviše ni na nesklapnost svoje...