Novosti Hrvatska

VLAŠKA POSLA

Ante Tomić: Ćirkova izjava kažnjiva je po svim zakonima

 VLAŠKA POSLA

Duje Klarić / CROPIX

Ima jedan nosač tamo oko kolodvora i trajektne luke, vidjeli ste ga vjerojatno, zapušten, bradat, neumiven debeljko s masnom modrom kapom.

Prošlog ljeta, malo nakon splitskog gay pridea na kojemu moje prisustvo, kako sam kasnije shvatio, nije ostalo neprimijećeno, idem ja put trajekta, a ovaj mi bekrija, sjedeći na kolicima, sa zidarušom u ruci, dosjetljivo dobaci: “Tomiću, di je momčić?”

Okrenem se da ga pogledam i ne mogu da se ne nasmiješim. Čovjeka je zadnji put babica okupala. Da ga ostaviš da se namoči, a bez sedam dana ne bi vrijedilo, iza njega bi u kadi ostalo mulja kao da se Neretva izlila. Kad bi ga ostrugali, čitav bi se vinograd mogao zagnojiti.

I baš se on našao nekome rugati da je peder. On, siroče, koji valjda u životu nije golu ženu uživo vidio. Ili, možda i jest, tko bi ga znao, na svijetu ima svakakvih mučenica.

Kako god bilo, čak i da je homoseksualnost perverzija, meni ona ne bila bolesnija od prizora kako neka jadnica liježe sa zamazanom mrcinom poput njega. Tu stvar i inače, generalno primjećujem kod protivnika Povorke ponosa. Gledao sam lani one uspaljene mulce kako se pjene iza ograde i, iskreno, do jedan su mi se činili kao da nemaju pojma o onome što su došli glasno zastupati. Oni su, kao, heteroseksualci.

Sviđaju im se žene. Zaboga, kako to znaju? Zar su nekad probali? Ima ona popularna psihoanalitička teorija kako strastveni homofobi potajno zapravo žude da ih neki brko sruši na postelju.

Ne znam dovoljno da bih sudio o tome. Meni se, onako laički i odoka, čini da bi ovi naši i sa ženama i s muškarcima bili jednake jalove sreće. Većina tih “ne gay biti” mudrijaša meni djeluju kao frustrirani junferi koji bi se spasili da ga bilo gdje, makar i u voćni jogurt stave. Koji bi inače mogao biti razlog bijesa i agresivnosti?

Ne razumijem što bi, osim nekakvog potmulog nezadovoljstva, nekakve duboke intimne nesreće, moglo natjerati normalnog čovjeka da baca kamenje na nekoga tko mu baš nikakvo zlo ne želi. I kakvim bi se razumnim argumentom, koju god mudru knjigu da uzmete, moglo obraniti takvo divljačko ponašanje, kako ga je prošle godine branio, a i danas uvjereno ponavlja svoje stavove, fra Jozo Ćirko, među mladima, kažu, vrlo omiljen svećenik. Ne razumijem pravo kako svećenik može biti omiljen, u moje doba mi smo se nekako više ložili na The Clash, ali dobro, drugo vrijeme, drugi običaji.

Međutim, ono što potpuno pouzdano znam jest da su Ćirkove riječi, citiram: “Nisam vidio nikakvo nasilje i nerede u subotu, ono je bila normalna reakcija ljudi na nešto što je neprirodno”, bez ikakve sumnje bile kažnjive i po ljudskom i po božjem zakonu.

Tko god da ga krene goniti, Mladen Bajić po slovu Kaznenog zakona RH ili sveti Petar po evanđelju, ne bi bio milostiv prema fra Ćirku zbog njegova otvorena govora mržnje. Fratarski se superstar ovih dana ponovno javio u novinama da nam posvjedoči kako su ga zbog njegove izjave ispitivali policajci u samostanu, a on je, kao pravi kršćanski, heteroseksualni mučenik, ostao ustrajan i dosljedan.

Policajci ga ipak nisu tukli, jer valjda nisu osjetili “normalnu reakciju na nešto što je neprirodno”, ali ima vjerojatno stanovitog herojstva u tome da je fra Ćirko ostao pri izrečenom, braneći se da “on po zakonu ima pravo misliti i reći svoje mišljenje”. Zanimljivo je to s mišljenjem kako ovaj brat franjevac doživljava.

Nema ničega neljudskog ili nekršćanskog u tome da je Mislav Kukoč prošle godine krvave glave napustio Pride, kao što ne bi bilo ni da se štogod strašnije dogodilo. Bacati kamenje na drugoga je kao nekakva polemička disciplina, a poticati na nasilje naprosto je legitiman građanski stav.

Ta stvar baca nam sasvim novo svjetlo na poznatu zgodu iz Svetoga pisma. Zapisivači su, sva četvorica, jamačno nešto krivo zapisali. Scena je zapravo išla ovako: “I ti ćeš me zbilja razapeti?” zgranuo se Spasitelj. “Kako ne”, vedro je dogovorio rimski namjesnik u Judeji. “Još danas popodne bit ćeš na križu.” “Ali, to je nasilje”, zavapio je Isus. “Gledaj, Nazarećanine”, objasnio mu je Poncije Pilat, “svatko ima pravo na svoje mišljenje.”

ANTE TOMIĆ

Naslovnica Hrvatska