Novosti Hrvatska

braća po oružju

Denisio Kapović Klokan: Ubijali smo ljude i zato je Ivan proživljavao pakao

braća po oružju

Foto: Andrija LUČIĆ / CROPIX

Nitko od mojih dečki danas nije normalan, pa tako ni Ivan Sinanović. Nakon onoga što smo prošli normalan može ostati samo psihopat, rođeni ubojica ili glupan, nikako ne čovjek koji ima savjest - rekao nam je Denisio Kapović zvan Klokan, Hrvat iz Australije koji je pet mjeseci bio ratni zapovjednik Ivanu Sinanoviću, svećeniku koji je nasmrt pretukao svojeg župljanina Marka Kraljevića.

Denisio je rođeni Australac, od roditelja Hrvata s otoka Pašmana. U dalekoj zemlji živio je mirnim životom, završio je vojne škole i slušao je o ljepoti domovine svojih djedova.

- Onda sam jednoga dana 1991. godine čuo da je moja zemlja napadnuta. Nisam razmišljao ni trena, pokupio sam stvari, uzeo putovnicu, sjeo na avion i došao u Hrvatsku. Prvo sam došao na zadarsko područje, a odande su me poslali u sjevernu Liku, stigao sam u Ogulin. U Ogulinu su mi rekli da još nisu ustrojili vojnu policiju i specijalnu postrojbu, diverzante-izvidnike, te da biram što od toga želim ustrojiti. Izabrao sam ovo drugo.

Dali su mi dvadeset dečki. Imao sam tri tjedna da od običnih ljudi, bolje rečeno maminih beba, u jednom selu između Ogulina i Delnica, napravim specijalce. U normalnim okolnostima to nikako ne bi bilo moguće. A u to vrijeme okolnosti nisu bile normalne. S nama je bio i Ivan. Bio je, kao i ostali, predivan čovjek, neustrašiv i pošten - priča Kapović koji tada još nije znao da Ivan želi postati svećenik.

Odnosi nisu bili previše prisni, strogo profesionalni.

Kaže da mu nitko od vojnika nije znao pravo ime, svi su ga zvali Klokan, a postrojba je nazvana “Crni orlovi” te je djelovala u sklopu 143. ogulinske brigade. Klokan je već u siječnju 1992. godine napustio Ogulin, u tamošnjoj brigadi ostala je većina boraca koje je bio obučio, među njima i Ivan, te od tada o njemu ne zna puno jer se on nastavio boriti po drugim ratištima, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, u Bugojnu, Tomislavgradu, Jajcu... U svakoj brigadi kojoj bi bio pridružen osnivao bi nove “Crne orlove”. Pretpostavlja da ih je obučio između 900 i tisuću. Svaki sedmi pripadnik te formacije, ili njih 142, smrtno je stradao. Klokan je ranjen devet puta.

Vrijeme ne može ‘očistiti’

Prve vojne akcije imali su upravo na ogulinskom području, a jedan od njegovih najhrabrijih boraca bio je don Ivan.

- U studenom je palo Saborsko. Imali smo zadatak evakuirati civile koji su mjesto napuštali u tri pravca, prema Bosni, Karlovcu i Ogulinu. Pridružili su nam se i pripadnici policije te nas je ukupno bilo četrdesetak. Tu smo se borili ne samo prsa o prsa, već doslovno lice o lice. To su bile strahote, snijeg je bio do koljena. Don Ivan je bio sa mnom, mislili smo da ćemo pomrijeti. Išli smo spasiti tamo što se spasiti da. Jednostavno, i prije odlaska u akciju pomirili smo se s time da se nećemo vratiti. Jedan policajac, Darko se zvao, stao je na nagaznu minu, “paštetu”. Ostao je bez noge. Geleri od te mine meni su probili plućno krilo i ranili me u lice - prisjeća se Klokan, dodajući da se sutradan probudio u ogulinskoj bolnici iz koje je opet pobjegao na ratište.

Ono što su njegovi ljudi prolazili, kaže Klokan, ne može samo tako “očistiti” vrijeme.

- Jasno je da smo mi u tom ratu branili svoje živote i svoju domovinu, i taj rat je bio obrambeni rat. Ali, činjenica je da smo mi ubijali ljude. Ja sam katolik i mene to muči. Mene peče savjest zbog toga i protiv toga ne mogu. Što misilite kako je tek bilo Ivanu koji je, osim što je savjestan čovjek, k tome još i svećenik. On je godinama u glavi vrtio te strašne slike, proživljavao pakao - kaže Denisio.

Onaj koji nakon svega nema nikakve traume je ili rođeni ubojica i ili totalni psihopat, normalan i pošten čovjek nije sigurno, smatra on.

- Moji dečki slušali su svaku moju zapovijed, bez obzira koliko ona teška bila. Neću ulaziti u detalje, ali vjerujte, bilo je jako gadnih situacija. Sve su to bili predivni dečki, ali, još dok su bili sa mnom krenule su njihove noćne more. Noću su sanjali strahote koje bi proživljavali danju.

Danas sve i jedan od nas ima kratki fitilj, ima ga i don Ivan. U nekim normalnim okolnostima on nikada ne bi ubio tog čovjeka. Sve je to rezultat traume i stresa koji je proživio. Ne opravdavam njegov čin, samo ga objašnjavam - priča Denisio Kapović Klokan.

MARIO PUŠIĆ

Devet puta sam ranjavan i opet bih branio domovinu

Denisio Kapović Klokan nakon rata se oženio i nastavio živjeti u Hrvatskoj, u mjestu Drage nedaleko od Pakoštana. Tvrdi da većina njegovih vojnika boluje od PTSP-a. Smatra da država nije postupila korektno prema braniteljima, aludirajući na veliki broj lažnih invalida. Kada bi njegova Hrvatska bila napadnuta, iako je devet puta ranjavan i 80-postotni je invalid, ni trenutka, kaže, ne bi dvojio.

- Mene ne zanima je li ova država dobra ili loša, koja je politička opcije na vlasti, je li lijeva ili desna, i slično. To ništa nema veze. Ovo je naša zemlja, naša domovina, i za nju ću dati zadnju kap krvi - odlučan je Denisio Kapović, jednako kao prije dvadeset i jednu godinu.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last