Novosti Hrvatska

SUPROTIVA

Josip Jović: Bezobrazni juriš moralnog idiotizma

 SUPROTIVA

CROPIX

Vrlo je razumno i humano zajednici dvoje ljudi koji ne mogu prirodnim putem donijeti dijete na svijet omogućiti medicinsku pomoć. I čini se kako bi oko tog stava, sudeći prema ovog tjedna u Saboru otvorenoj raspravi o Prijedlogu zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, mogla biti postignuta opća suglasnost.

Ali ne, u tipičnoj maniri lijevo-liberalnog totalitarizma kreatori zakona hoće baš sve. Oni idu puno dalje. Njih ne zanima mišljenje oporbe, većine naroda ni vjerskih zajednica. Ta dva u klasičnom smislu suprotstavljena pojma (ljevica i liberalizam) danas su nekim čudnim križanjem stvorila novu simbiozu, čije su osnovne karakteristike internacionalizam, moralni relativizam, ateizam i tržišni apsolutizam.

Ljudi bez oca i majke

Sporno je u tom Prijedlogu zakona zamrzavanje viška ljudskih zametaka, čija sudbina ostaje potpuno neizvjesna. Ako ih ne prihvate roditelji, oni će se, izgleda, moći prodati, pokloniti, usvojiti ili jednostavno uništiti. Čovjek je zaista doveden u poziciju stvari, ili u najboljem slučaju kućnog ljubimca.

Otvoreno je, i to je druga sporna točka, darivanje spolnih stanica (srećom, darovatelja, očajnika ili maloumnika, ima još uvijek malo), tako da novorođena djeca nikada neće moći saznati tko im je zapravo otac ili majka, ili oboje. Ali zato su ideolozi inženjeringa ljudskom vrstom smislili dvije vrste roditelja: biološke i socijalne, kako bi stvarnost promijenili njezinim preimenovanjem.

Zastupnica Jadranka Kosor u raspravi je spomenula primjer svoga oca, s kojim nikada nije živjela i zbog čega je cijeli život patila. Ali ona barem zna tko joj je otac. Mogu li se uopće zamisliti traume ljudi koji nikada neće doznati od koga zapravo potječu, tko su mu roditelji, tko li braća i sestre?

Na ovom je stupnju moralni idiotizam zakonodavca dosegao najnižu moguću točku. Ovaj način stvaranja potomaka, stručno zvan heteroinseminacija, relativno je dugo poznat, ali ne među ljudima, nego među svinjama i govedima. Narodni gangaški genij ovako je opjevao tu novu tehnološku stvarnost: “Otkad veterinar selom šeće/ krava junca pogledati neće.”

Tzv. umjetna oplodnja, kako je definirana u Prijedlogu novog zakona, samo je jedan segment opće ofenzive kreatora suvremenog svijeta i novog ćudoređa na čovjekov zdrav razum i na njegovu temeljnu moralnu i prirodnu supstanciju. Euroministrica, švedska liberalka Cecilia Malmestroem spremno je prihvatila izjavu Baracka Obame koji se izjasnio za legalizaciju homoseksualnih brakova u svojoj zemlji.

U inicijativu je spremno uskočio naglo probuđeni Zoran Milanović, koji inače uglavnom šuti kad je riječ o porezima, cijenama, plaćama, zaposlenosti i drugim sitnicama, držeći kako i mi u tom pravcu “moramo napraviti korak naprijed po uzoru na najnaprednije države svijeta”.

Homoseksualci će moći sklapati brakove i usvajati djecu jer je to, prema Vesni Pusić, samo pitanje zrelosti društva, koje još nije doseglo razine njezine visoke zrelosti i mudrosti. Vjerojatno će to biti i glavni zahtjevi ponosne i prkosne parade u Splitu, koju će osiguravati čak Hrvatska vojska, kako je najavio ministar obrane Fred Matić.

U Europskoj se uniji, koliko se zna, godišnje ubije 1,5 milijuna nerođene djece. Spomenuti se Barack također još zalaže za potpunu legalizaciju pobačaja, čak do trenutka samog rađanja, što je i u stanovitim krugovima u nas dočekano kao napredna ideja, koju valja primijeniti. Kakav bi to tek napredak bio kad bi se pobačaj produžio i poslije rođenja, recimo do petnaeste godine života, ako se pokaže da su preveliki troškovi izdržavanja ili da dječak ili djevojčica ne daju zadovoljavajuće rezultate u školi.

Rat svjetonazora

Zanimljivo je ovo izjednačavanje naprednog s naprednim zemljama, pa je sve što dolazi iz tehnološki naprednijih zemalja automatski napredno, kao što se i sve ono što je posljedica tehnološkog ili znanstvenog napretka i u moralnom smislu automatski smatra naprednim.

Znanstveni napredak omogućio je, istina, poboljšanje života, ali i plinske komore i Hirošimu, a često ono što stiže iz razvijenijih zemlja predstavlja krajnje moralno ništavilo. Ovdje je, kako su to već mnogi primijetili, na djelu doista rat svjetonazora, agresivnog nastojanja manjine da svoj svjetonazor nametne većini.

Stoga je Katolička crkva, koja dosljedno brani tradicionalni moral, izložena svakodnevnim napadima, a nije isključeno ni obrnuto, da, naime, ovaj svjetonazor služi za diskreditaciju same Crkve zbog niza drugih razloga. U pozadini stoje možda i neki pragmatični razlozi.

Zapad u svojem hedonizmu i perverziji stari i izumire, a treba još radnika, ratnika i potrošača, to boljih što su manje vezani uz vjerske institucije, uz obitelj i narod. Ideje hrvatske vlasti svakako nisu, dakle, izvorno njezine. Ona se i ovdje, kao u svim drugim pitanjima, pokazuje kao odani sljedbenik ama baš svih zahtjeva koji stižu iz centara moći.

Kao što je lako odustala od zakona o policiji ili od zakona o Ini na prvi mig prvog birokrata u Bruxellesu, tako će lako gurati nemoralne i protuprirodne zakone. Vrhuška ne želi referendum, ako ne bude na to prisiljena zahtjevima samih građana, jer se ishod zna, a to bi bilo u neskladu s preuzetim obvezama. Ostaje nam zaista nada kako je moralna svijest građana iznad svijesti onih koji ih vode.

Josip Jović

Naslovnica Hrvatska