Novosti Hrvatska

ŠPURTILOM I OSTIMA

Davor Krile: Kapitalisti režu plaće da bi punili vreće

 ŠPURTILOM I OSTIMA

Zacijelo ste primijetili kako je u posljednje vrijeme u medijima dosta popularna teza po kojoj za ove naše sve dublje ekonomske i egzistencijalne teškoće nije kriv kapitalizam, nego loši i lažni kapitalisti. Ukratko: ovaj neoliberalni koncept koji njeguje neutaživu pohlepu za lovom i tetoši samo najproždrljivije morske pse, naprosto je idealan, ali su ga – kako to kod nas već sa svime biva – pogrešnom primjenom upropastili kvarni, licemjerni i antikapitalistički nastrojeni ljudi.

Obično se kao pokriće tvrdnji onda spomene komunistički general Franjo Tuđman, u čije obožavatelje ne spadam, ali ga radi istine moram zaštititi od nasilnoga izbacivanja iz Kluba utemeljitelja hrvatskog kapitalizma. Ta, nije dr. Tuđman tezu o 200 bogatih obitelji koja nam je odredila put i sudbinu prepisao iz Pravila službe JNA ili beogradskih generalštapskih dokumenata, nego – bogami – iz najsirovijih kapitalističkih priručnika o prvobitnoj akumulaciji i formiranju povlaštene elite. Koji su onda, u svjetlu te istine, naši lažni kapitalisti, a koji oni pravi? Kalendarskom su logikom uglavnom svi naši krupniji kapitalisti neprijeporno lažni, jer im kapital sigurno nisu ostavili ni ćaća ni mater, a normalnim ga putem nisu mogli ni nagrnuti u svega 20 godina.
 
Kako je priča o dobrom kapitalizmu i lošim kapitalistima iz kategorije bajki za odrasle, svaki put me brzopotezno vrati u davnu mladost osamdesetih, kad su nas na večernjim TV dnevnicima jednako uspavljivali. Umjesto dežurnih ideologa kapitalizma, u krupnom kadru bi sjedili zajapureni ideolozi drugog idealnog koncepta – komunizma. Za dugačkim stolovima od zelene čoje, u zadimljenim konferencijskim dvoranama i pred prepunim pepeljarama, kočila bi se prezimena Doronjski, Koliševski, Mijatović, Stojčević, Blažević, Pozderac... i smišljala jednako efektna opravdanja tadašnje ekonomske krize. I tada je bilo najvažnije odgovornost sa sebe hitno transferirati na drugoga, pa su u mikrofone pjevali isti ovaj današnji šlager, tek neznatno retuširan: nije kriva partija ni poredak, nego neprijatelj među nama – loši komunisti. O glavi nam, biglisali su, rade nedovoljno svjesni drugovi koje ovaj put nećemo imenovati, ali će se oni sami prepoznati...

Mogli bismo zapravo reći da se ništa od tada nije promijenilo do današnjega dana, osim stanja na bankovnim računima pojedinaca. Nabolje ili nagore. Priče o misterioznim mangupima u našim redovima jednako su aktualne. Jednako kao što je ona država svojim nestašnim drugovima folklorno prijetila prstom ne poduzimajući ništa, tako i ova kapitalistička već punih 20 godina sikće prema novobogatašima, pretvorbenim mufljuzima i ratnim profiterima a da do danas nije trajnije zbajbučila ni prave živuće legende toga pothvata, poput Miroslava Kutle. Rade se, istinabog, značajni demagoški iskoraci: gotovo svaka Vlada donese još nemilosrdniji zakon za progon lupeža. Mijenjao se zbog svega i Ustav, ali se nikome od njih više ni ne štuca na takve političke trivijalnosti. Tranzicijski profiteri sa slobode zapravo pružaju aktivnu pomoć režimu: kad zaškripi, nakaradni model uvijek se može ostrviti na njih i optužiti ih za opći neuspjeh, umjesto da samoga sebe dovodi u pitanje.

To providno žongliranje krivnjom nad glavama sve beznadnijih građana još uvijek ne nudi odgovor na ključno strukturno pitanje o razlikama između socijalizma i kapitalizma: kako poduzeća zdrave tržišne baze koja su nekad bila u stanju hraniti tisuće zaposlenih, danas više ne mogu ni desetke? Zbog čega u Hrvatskoj polako izumire institut stalnog radnog odnosa i zašto nam Vlada ovih dana na mala vrata uvodi koncept zapošljavanja bez plaće kao najavu sretne budućnosti?

Odgovor leži u samo jednoj riječi: pohlepa. Da se ne radi ni o kakvoj hrvatskoj endemskoj boljci, zorno svjedoči zadnji “The Economist”. Londonski tjednik otkriva da ekonomija Sjedinjenih Američkih Država trenutno bilježi najveće profitne marže u zadnjih 65 godina (!), a i u Europi je situacija brojčano vrlo slična. Investicije su, s druge strane, na najnižoj razini u zadnjih 30 godina.

Prevedeno na jezik peškarije: vlasnici kapitala zaradama pune već prepune slamarice, minimalno reinvestiraju i istodobno leleču režući prava i plaće zaposlenicima. List koji definitivno nije blizak stavovima Kominterne neuvijeno apelira na sve svjetske kapitaliste: “Morate početi zapošljavati ljude i povećavati plaće jer vaše proizvode i usluge ubrzo neće imati tko kupovati. Režete granu na kojoj sjedite.”

Ako ovo nije dokaz strukturne greške kapitalističkog poretka – bezgranične nezajažljivosti – ne znam što onda jest. Ili su i globalnu recesiju možda također skrivili lažni kapitalisti koje je na Wall Street tajno infiltrirao Kremlj?

DAVOR KRILE

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last