Novosti Hrvatska

ZONA SUMRAKA

Zlatko Gall: Biskupi i nova pouka vjeronauka

 ZONA SUMRAKA

Biskupi su čini se ozbiljno zaratili s Milanovićevom Vladom. Dok su i prije izbora, a posebice nakon pobjede Kukuriku koalicije, iskre znale frcati tek iz pokojeg uvodnika „Glasa Koncila“ ili iz onog dijela „tvrdih“ crkvenih krugova koji zaziru od svega „crvenog“ pa makar to bio i nagodbenjački Milanovićev SDP u „light“ izdanju, ovaj put objava rata stigla je u žestokom prosvjednom pismu upućenom premijeru s visoke adrese i s potpisom nadbiskupa Marijana Srakića.

Burnu reakciju pa i otvoreni bijes biskupa izazvala je nedavna najava ministra Željka Jovanovića da će vjeronauk, kao izborni a ne obvezani predmet, u školskom rasporedu ubuduće biti na početku ili pak na kraju radnog/školskog dana.

Ljutiti biskupi

Biskupi su reagirali zapanjujuće žestoko. U prosvjednom pismu upućenom premijeru tvrde da ih je vlada, iako su sunadležni za nastavu vjeronauka, drsko „preskočili“ te da je Jovanovićeva „Preporuka o izvođenju nastave vjeronauka“ protivna i pravnom statusu vjeronauka i Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture.

Neće biti baš tako. Prvenstveno stoga što problema uopće i nema. A i gdje bi ga moglo biti?
 Je li u „uvredi“ biskupa zbog toga što se ministar „drznuo“ logično posložiti školski raspored sati? Je li u položaju jednog od izbornog predmeta koji, eto, možda više neće biti „jednakiji“ od jednakih? U maćehinskom odnosu Milanovićeve vlade prema Crkvi kojoj ni za lipu nije smanjena apanaža iz proračuna, a kamoli da je došlo do „revizije“ državnih ugovora s Vatikanom?  

Željko Jovanović, koji je u svojih stotinjak ministarskih dana i brzao i brljao, ovaj put je, po nosu dobio ni kriv ni dužan. I to stoga što je povukao potez koji su – bojeći se valjda biskupskog prijekora i stranačkih sankcija – izbjegavali njegovi HDZ-ovi prethodnici. Konačno, problem s vjeronaukom – odnosno problem s učenicima koji ga ne pohađaju - odavno je poznat. Vjeronauk u sekularnoj državi – što Hrvatska ipak još uvijek jest - izborni je predmet no osnovci koji ga nisu pohađali, za odvijanja vjeronaučne nastave bili su bez ikakvog nadzora prepušteni sami sebi i smucanju školskim hodnicima i najbližim susjedstvom.

Osobno poznajem barem desetak slučajeva roditelja koji su, premda nisu praktični vjernici, djecu upisivali na vjeronauk držeći to jedinom mogućom alternativom apsolutnoj diskriminaciji (koja je u devedesetima imala obilježja stigme) „nevjeronaučnika“ za koje kao da u školskom sustavu nije bilo ni brige ni mjesta.
Zašto su biskupi baš sada zaratili s Milanovićevom Vladom? Zbog vjeronaučne trivijalije? Teško. Dio analitičara i komentatora drži da je bijes biskupa zapravo izazvala Milanovićeva najava da će državni revizori ubuduće kontrolirati i poslovanja nevladinih udruga (dakle, i same Crkve) odnosno kontrolirati kako se troše novci koji im stižu iz proračuna.

Lako moguće no u igri su svakako i druge opcije. U uredničkom komentaru „Glasa Koncila“ od 29. veljače koji je potpisao don Ivan Miklenić, upućene su ozbiljne zamjerke Vladi koja „nastavlja glavinjati utrtim stazama slabljenja i gubljenja svega što predstavlja opće ili zajedničko dobro hrvatske nacije”. Spomenuta se teza posve uklapa u floskule o „brizi za malog čovjeka“ no plasirana je uz zanimljiv dodatak i zaključak.

Jer, piše uvodničar „Koncila“,  budući da  promjena garniture na vlasti nije donijela potrebni zaokret, otvara se prostor za (poželjno?) djelovanje izvanparlamentarnih političkih stranaka. Nedostaje još samo ono – institucionalno i izvaninstitucionalno, za političkom govornicom i na ulici. Baš kao i 2000. kad su se „brali kesteni“ i „branilo Norca“ na Rivi.

Koje bi to neparlamentarne stranke trebale postati kvasac nove hrvatske politike po mjeri „Glasa Koncila“ i biskupa, nije teško pretpostaviti? Možda baš one kojima su prošli izbori zalupili vrata sabora, a „Matica hrvatska“ ovih dana otkazala najam dvorane za planirani skup bjelosvjetskih domoljuba & bogoljuba.  

Vjeronauk „sitnog zuba“

Uzgred rečeno, istog dana kad su biskupi javno prozvali Vladu zbog „diskriminirajuće“ politike prema vjeronauku, nazvala me kćerka poznanika iz mladosti i ispričala svoju veoma poučnu priču.

Njezino dijete naime pohađa jedan od splitskih „državnih“ dječjih vrtića no već mjesecima dolazi kući s novonaučenim molitvama te zahtjevima da i roditelji, mada nisu vjernici, baš poput tete u vrtiću, mole prije svakog jela uz zahvalu Stvoritelju na podarenim jestvinama.

Rezultat je to osebujne katehizacije koju, napominjem u „državnom“ dječjem vrtiću otvorenom svim konfesijama te bez konzultacije s roditeljima i bez njihova odobrenja, uporno provodi „teta“ čiji „vjeronaučni“ program do sada nisu omele niti žalbe pojedinih roditelja, a Bogme ni prosvjedi upućeni ravnateljici vrtića. Poznanica me pitala – kome da se uopće obrati?

Nisam joj odgovorio. Jer, zna li se da je prava lutrija uopće dobiti mjesto za svoje dijete u nekom gradskom vrtiću, a pogubno otvoreno se zamjeriti „tetama“ i ravnateljicama, pomoći bi joj mogao samo – Bog. 

zlatko gall

Naslovnica Hrvatska