Novosti Hrvatska

Kaptolska pljuska umjesto pljeska

Administracija Zorana Milanovića, baš kao i ona Ivice Račana, po mnogočemu se može nazvati talačkom vladom. Prvi SDP-ov mandatar barem je polovicu svoje energije i vremena potratio odgovarajući na optužbe da je grobar nacionalnih interesa, upinjući se dokazati patriotizam i privrženost vrijednostima koje raznježuju tvrdokorne desničare.

Ako je takav obranaški gard i bio razumljiv na početku novoga milenija, sličan refleks popustljivosti kudikamo je teže objasniti danas. U trenucima kada čitava javnost očekuje radikalne mjere zauzdavanja krize, pa im je čak, na neki mazohistički način, spremna i zapljeskati, Milanovićeva garnitura propušta zabiti čiste zicere.

Lagani potez perom

Naravno, potrebno je nešto više od poteza Linićevim perom da bi se zemlja oslobodila teškog jarma Konkordata. Međudržavni ugovori ne mogu se razvrgnuti “na bazi živaca”, po kratkome postupku i preko noći, ali malo tko može osporiti činjenicu da nikada nije bio bolji trenutak da se konačno otvori pitanje temeljite revizije sporazuma koji Kaptolu jamči goleme novce iz džepova svih poreznih obveznika, jednako inovjeraca, agnostika i ateista, kao i katolika. Umjesto suočavanja s tim izazovom, Milanovićeva je Vlada nastavila s praksom kokolavanja klera kojemu će u ovoj godini i dalje uredno kapati po starom, čak i koja pinka više od očekivanja.

Nadalje, crkva će ostati jedina institucija koja je zaštićena od bilo kakvih poreznih inkomodacija. Krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, sprovodi, mise... naplaćivat će se kao i do sada, bez izdavanja računa. “Ležernost” koja bi pekara, pitura, odvjetnika ili novinara stajala nemalih neugodnosti, masnih kazni, pa i javnog sramoćenja, svećeniku se širokogrudno dopušta. U državi koja je nominalno laička i koja jamči jednakost svima, tisuće ljudi izuzete su od autoriteta građanskih zakona, ne moraju se pokoravati institucijama pravne države, za njih vrijede druga, povlaštena pravila. Bijeli uštirkani kolet sve je što vam treba želite li sačuvati svoj bruto dohodak.

Čak i ateističko zanovijetalo poput potpisnika ovih redaka mora povjerovati da ipak postoji božanska pravda kada se suoči s kaptolskim komentarima Milanovićeve benevolencije. Jer, kako su visoki prelati dočekali vijesti o fizionomiji proračuna za 2012? “Nova vlast baš ničim nije dala naslutiti da kani u zakonske okvire svesti odnosno obračunati se s povlaštenim pojedincima i interesnim skupinama koji izravno u iznosima na milijarde kuna već godinama teško oštećuju hrvatski državni proračun”, s cinizmom koji zaprepašćuje zapisao je Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Tek toliko da ne biste pomislili kako se radi o izdvojenom mišljenju jednoga ćudljivog kolumnista, vrijedi podsjetiti kako je dotični glavni urednik katoličkoga tjednika čiji je nakladnik nitko drugi doli Nadbiskupski duhovni stol.

Zvonka triska

Prevedeno na jezik političke pragme, stvar bi se ovako dala sažeti: Milanović je u najboljem duhu račanovske kolebljivosti i nagodbenjaštva Crkvi pružio ruku, a ova mu je hladno odvalila zvonku trisku po obrazu. Ako se tko nadao da će Kaptol sâm, bez pritisaka iz Banskih dvora, dati nesebičan obol nacionalnoj kampanji “bolnih rezova”, zahvaliti se na barem dijelu proračunskog novca ili ga transferirati na adrese sirotinje, grdno se prevario. Hrvatska biskupska konferencija lani se već odrekla 50 milijuna kuna i tu “nesebičnu žrtvu”, bjelodano je, drži dovoljnom da bi posvjedočila svoju socijalnu osjetljivost.

Da je sve ostalo samo na tome, bešćutnom zatvaranju očiju pred deprimirajućom stvarnošću, nekako bismo i razumjeli. Naša crkva već dulje vrijeme uspješno brusi vještinu levitiranja u paralelnome svemiru, savršeno ravnodušna prema mukama pastve, pa zašto bi baš sada naglo odustala od stare navade?! Pobogu, pa gdje gori?! No kada odsutnost bilo kakve sućuti ide u paketu s ciničnim dociranjem, onda je teško sačuvati mir i živce.

Na greškama se uči, poručuje stari refren. Tome poučku vrijedilo bi dodati kako su lekcije manje bolne ako se uči iz tuđih, a ne vlastitih promašaja. Priliku za ležerno studiranje na Račanovu primjeru, Milanović je, očito, propustio, ostajući taocem SDP-ova “odlučnog možda”.

Nakon što je na vlastitoj koži iskusio posljedice ustrajavanja na tome gardu, trebao bi konačno zbrojiti dva i dva, pa prionuti svome poslu bez zadrške i straha da će ga svekoliki kler svake nedjelje uzimati na zub i ispisivati mu optužnicu za tobožnju nacionalnu izdaju. Ako je suditi po prekjučerašnjem Linićevu stidljivom nagovještaju mogućnosti revizije Konkordata, nešto se ipak miče. 

ivica ivanišević
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last