Novosti Hrvatska

Vlada je zarobljena repovima prošlosti

Prije par dana, a povodom Valentinova, na jednoj se od domaćih televizija ukazala i vječna Žuži Jelinek. Gospođa Žuži mi je, otvoreno priznajem, nevjerojatno simpatična, a njezin optimizam i stav da u životu, čak i kad te strefe nedaće, ne mora sve biti crno i sivo apsolutno ljekovit.

Posebice u ova depresivna i turobna vremena. No, gospođa Žuži se na televiziji nije ukazala kao “najpoznatija hrvatska švelja”, stilistica, dugovječna kolumnistica “Glorije”, a bogme ni kao neslužbena ministrica optimizma. Ispod njezina imena na lijevom desnom dijelu ekrana pisalo je: ljubavna savjetnica.

Iz priloga se brzo razaznalo da je gospođa “Ž” tu kao svojevrsni križanac life coacha opće prakse, gurua nekog imaginarnog “all you need is love” pokreta te seksualnog terapeuta koji će, dakako, nešto dražesno iz svoje intime i bračne ložnice spremno podijeliti s dragim gledateljstvom.

Ni na kraj mi pameti nije šuplje moralizirati, no kad vam u “prime timeu” uvale damu u “zlatnim godinama” (90+), posjednu je na kauč i navedu da poučno priča o svojem seksualnom životu i ljubavnom iskustvu, postoje baš lijepi izgledi da ili reagirate poput Raymonda u istoimenom serijalu - koji se, podsjetimo, u hipu oduzme kad mu roditelji otvore temu njihove seksualnosti - ili pak da brzinom munje promijenite program.

Mogućnosti da spomenuti TV prilog djeluje na vaš libido mnogo su manje. Baš kao i izgledi da iz storija gospođe Žuži o damama koje svojim ljubavnicima draškaju ego i bildaju libido cjelivajući im noge, izvučete kakav praktični savjet kojim biste učvrstili svoju poljuljanu ljubavnu vezu.

Gospođa Žuži i njene “priče iz davnina” medijski prerušene i prepakirane u “korisne” erotske i ljubavne savjete za “novo doba” sjajno su se uklopili u hrvatski politički svagdan određen renetnim potezima Milanovićeve “Kukuriku vlade”.

Koja je, udaljavajući se iz dana u dan od predizbornih obećanja sročenih kao “lista želja” za drukčiju i novu Hrvatsku, sve više nalik nagodbenjačkom društvu svojih brojnih prethodnika. Uostalom, na bliskost s “prošlim svršenim vremenima” već su ukazali Čačićeva bahatost i goropadnost u odnosu prema medijima te pretvaranje HNS-a u pravi kadrovski usisavač “cento gradi” koji guta i sitna uhljebljenja na lokalnim proračunskim jaslama i prave pravcate sinekurčine što – za reći pravo – izdajnički podsjeća na klijentelizam negdašnjih HDZ-ovih koalicijskih partnera a posebice HSS-a.

Na “goru prošlost” ukazuje i prilično kontroverzni novi Zakon o policiji koji je zbog mogućih zloupotreba odmah uzbunio nevladine udruge, ali i “pišit ću – kakit ću” kolebljiv odnos prema potpisivanju sporazuma ACTA. Proračun, koji je po mišljenju većine ekonomskih stručnjaka nerealan te rezultat oklijevanja u provođenju radikalnih mjera, priča je pak za sebe.

Ima toga još, a sve zajedno odašilje istu poruku kao i Žužini savjeti “iz davnina”: žilavost stare paradigme posve neprimjerene zahtjevu aktualnog trenutka. Zar je onda čudno da se u ozračju sve očitijeg razočaranja u “Kukuriku vlast”, kolebljivosti i odsutnosti pravih političkih reformi, u Splitu ispilila i teza da je pitanje o(p)stanka gradonačelnika Keruma kojem nad glavom visi opasnost od referendumskog “impeachmenta” najuže povezano uz neku “višu matematiku” Zorana Milanovića.

Spekulacije o tome da “Kukuriku vlada” ne želi mijenjati odredbe o referendumu koje bi omogućile smjenu Željka Keruma, i to zbog neke “osvete” SDP-ovu lokalnom ogranku i Marinu Jurjeviću zbog njegove opstrukcije svojevremene kandidature Ranka Ostojića za čelnika splitskog SDP-a i za fotelju gradonačelnika, na klimavim su nogama.

Neki vele i – somnambule jer, kako to već mjesecima bruje kuloari, Milanović s Jurjevićem ima neke druge kadrovske planove. No, ma kako klimava bila teza o “osveti”, već sama ideja o još jednom kršenju predizbornih obećanja – konkretno, najave ublažavanja uvjeta za raspisivanje lokalnih referenduma – simptomatična je za pravi val razočaranja u “Kukuriku vladu”. Iz kojeg se, eto, i u Splitu osnažuje uvjerenje da se s novom metlom u Banskim dvorima – ovog puta doduše zbog posve drugih razloga – neće potrgati neke stare veze Željka Keruma i dijela splitskih “esdepeovaca” danas potisnutih na pričuvne položaje i u drugi plan.

Kraj idile Prvi mjesec vladavine Milanović i “Kukuriku društvo” mahom su pregrmjeli na inerciji uvjerljive izborne pobjede, osnaženi komplimentima iz inozemstva zbog smanjenja državnog proračuna – pa ma koliko da on realan bio – te odmjerenim istupima premijera Milanovića u javnosti.

No, unatoč kilavoj oporbi HDZ-a paraliziranog frakcijskim sukobima prije svibanjskih unutarstranačkih izbora, “Kukuriku vlast” i premijer Milanović morat će brzo povući radikalnije reformske poteze, suočiti se sa sindikatima državnih uposlenika (te mnogim gubitašima kojima valja objasniti da više ne mogu računati na božićnice i regrese) te pronaći alkemijsku formulu kojom neće prekršiti izborno obećanje o nepovećavanju ukupnih poreza a istovremeno poreznim prihodom napuniti državnu blagajnu.

Kozmetički zahvati poput Čačićeve najave o stečaju vječnorežimskog i malonakladnog “Vjesnika” – koji je, eto, za razliku od armije i dalje zaštićenih birokrata, prvi platio “bulet” - teško da će išta promijeniti. Osim broja nezaposlenih novinara i grafičara na zavodima za zapošljavanje.

ZLATKO GALL
foto: Damjan Tadić / CROPIX
Naslovnica Hrvatska