Novosti Hrvatska

Povratkom Bušića okončan sukob hrvatskog iseljeništva i udbe

U hrvatskom su iseljeništvu postojale dvije struje. Jedna je zagovarala legitimno djelovanje u skladu sa zakonima zemalja u kojima su živjeli, dok su drugi držali da se na silu mora odgovoriti silom

U hrvatskom su iseljeništvu postojale dvije struje. Jedna je zagovarala legitimno djelovanje u skladu sa zakonima zemalja u kojima su živjeli, dok su drugi držali da se na silu mora odgovoriti silom

Zvonko Bušić odslužio je najdulju kaznu   Dragan Matić/Cropix

Hrvatska politička emigracija nesumnjivo je rezultat političkih nesloboda u bivšoj državi.

Njezino djelovanje naročito se pojačalo nakon vala represija koje će uslijediti slomom “hrvatskog proljeća” 1971. godine.

Poprište političkog rada, ali i krvave borbe postaju zapadna Europa, Amerika i Australija. Jugoslavija je ulagala velike napore u paraliziranju rada hrvatskih emigranata, ne ustručavajući se, po svemu sudeći uz blagonaklon odnos pojedinih država, fizičkih likvidacija.

Služba državne sigurnosti je tako je u razdoblju od 1945. do 1990. likvidirala 69 emigranata, uz 24 neuspjela atentata i osam otmica sa smrtnim posljedicama i brojna ranjavanja.

Odmah nakon sloma “hrvatskog proljeća”, 1972. godine tzv. Bugojanska grupa, skupina od 19 pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva iz Australije, ušla je u Jugoslaviju s ciljem dizanja ustanka.

Po mnogima, oni su praktički bili navučeni. Svi su ubijeni ili uhićeni i osuđeni na smrtnu kaznu osim tada malodobnog Ludviga Pavlovića koji je poginuo 1991. godine. Cilj je ove akcije s pozicije jugoslavenskih vlasti, pretpostavlja se, bio kompromitirati “masovni pokret” i pokazati njegovu vezu s tzv. ekstremnom emigracijom.

Sedmorka na robiji

U hrvatskom su iseljeništvu postojale dvije struje. Jedna je zagovarala legitimno djelovanje u skladu sa zakonima zemalja u kojima su živjeli, dok su drugi bilo za radikalnije akcije, računajući kako se na silu mora odgovoriti silom.

Mnogi su stoga došli u sukob sa zakonom dotičnih država. Zvonko Bušić, koji je napokon došao u domovinu, najdulje je robijao. On je skupa s Franom Pešutom, Petrom Matanićem , Slobodanom Vlašićem i Julienne Eden oteo zrakoplov i postavio minu s tragičnim posljedicama.

U SAD-u su na dugogodišnje kazne zatvora tijekom 1980. i 1981. pod optužbom za pripremanje terorističkih akcija osuđeni Ranko Primorac, Zvonko Logarušić, Ivan Bagarić, Ante Ljubas, Franjo Ivić, Ivan Čale i Stipe Ivkošić. Svi su odavno na slobodi, a Logarušić više nije među živima.

Njihova obrana je tvrdila da su optužbe bile nedokazane, a presude nategnute pa mnogi kao razlog progona ovih ljudi vide baš u suradnji Jugoslavije i SAD koja je htjela zaustaviti političko djelovanje na rušenju Jugoslavije do čijeg joj je opstanka bilo stalo i koja je Titovom smrću bila uzdrmana.

I Marijan Buconjić je proveo nekoliko godina u zatvoru, jer je sa Jozom Brekalom i Vladom Dizdarom 1977. nasilno zauzeo jugoslavensku misiju u UN, kako bi iznudio objavu proglasa u američkim novinama o položaju Hrvatske.

U redovima HV-a

Hrvatska samostalnost i demokratski poredak predstavljaju i kraj mučnog razdoblja u kojemu su istaknuti iseljenici bili bespomoćnim metama, počesto samo zbog svog mišljenja.

Znali su odgovoriti istom mjerom ali, za razliku od svojih protivnika, bez razumijevanja i podrške zemalja u kojima su se okršaji događali, jer je Jugoslavija bila međunarodnom činjenicom, čak miljenicom dijela Zapada.

Borba za nezavisnost značila je i masovni povratak iseljenika u zemlju uz veliku materijalnu i moralnu potporu, koju su pružali u toj borbi. Puno ih je stupilo u redove Hrvatske vojske, dosta ih je u toj borbi izgubilo život.

Jedan od njih je i Miro Barešić, koji je poginuo na samom početku rata, u ljeto 1991. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima.

Neriješena ubojstva emigranata

Najpoznatija žrtva mučkog ubojstva bio je Bruno Bušić, koji je ubijen u Parizu 1978. godine. Vrlo je malo bilo istraga i osuda u slučajevima ubijanja emigranata.
Vinko Sindičić osuđen je zbog pokušaja ubojstva Nikole Štedula u Škotskoj 1988., a Krunoslav Prates je tek 16. srpnja ove godine u Münchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva Stjepana Đurekovića 1983.
Današnje su vlasti u Hrvatskoj, kako su ustvrdili i njemački tužitelj i sud, bojkotirale suradnju na ovom slučaju.

Udba u akciji

69 emigranata likvidirala je Udba od 1945. do 1990.
24 Udbina atentata u inozemstvu nisu uspjela
8 otmica organizirano je sa smrtnim posljedicama

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last