Novosti Hrvatska

političar koji je 18 godina krojio politiku hsp-a, govori o ‘abdikaciji’, lažima i prIJevari, te odlasku na egzotičnu destinaciju:

MOJA ISTINA Anto Đapić: Ruža Tomašić je izdala pravaštvo

političar koji je 18 godina krojio politiku  hsp-a, govori o ‘abdikaciji’, lažima i prIJevari,  te odlasku na egzotičnu destinaciju:

Ruža je   pokazala nakon gubitka izbora 2007. da je sve samo ne pravaš. Pravaštvo ne znači busati se u prsa hrvatstvom, recitirati ustaške emigrantske pjesmice. Ona je dio tima koji je karakterno dupla ništica

Počasni predsjednik HSP-a Anto Đapić početkom prošloga tjedna oglasio se priopćenjem kojim je izvijestio javnost da se u potpunosti povlači iz stranačkog političkog života. U priopćenju ste istaknuli da su razlozi povlačenja političke i osobne naravi.

- Politički razlog je taj što nisam ušao u Sabor, a osobni to što sam svjestan da će se HSP morati prilagoditi novim okolnostima, a ja nisam spreman na takvu vrstu prilagodbe.

Pa, kad narod tako hoće...

- Otkako sam preuzeo HSP 1993. godine, nikada se nisam zadovoljavao ideološkim mrvicama i dao da budemo “light” stranka. To se najbolje očitovalo u našim stavovima u vezi sa Zakonom o općem oprostu, prijedlozima Zakona o lustraciji i Zakona o pobačaju, stavovima vezanima uz suradnju s Haaškim sudom, borbi za gospodarski pojas te, u konačnici, odmaku od EU-a.

Uvijek sam se pokušavao boriti da se narod ne boji svoje slobode koju je teško izborio, a takva je bila i naša posljednja kampanja, a završilo je na način da su od 151 zastupnika koji su izabrani - svi za EU.

Narod je uvijek u pravu, a ako je tako, onda ja više nemam što tražiti u stranačkoj politici, jer sve što sam ovih, posebice posljednjih osam godina radio, narod u pravilu nije u velikoj mjeri prihvaćao.

Proizlazi da ste potpuno promašili koncept vođenja stranke i njezine politike. Osjećate li odgovornost?


- Ne, upravo obrnuto! Mislim da smo izvrsno radili sve dok nije počela ozbiljna borba za ulazak u EU, a to su bili izbori 2007. godine. Mi tu možda nismo našli pravi odgovor, a tu je i moja suodgovornost. S obzirom da će Hrvatska, na žalost, ući u EU, potrebno je prilagoditi život stranke, a ja u tom konceptu nemam namjeru sudjelovati. Ja sam politički dinosaur koji se borio da se hrvatski narod ne boji svoje slobode, ali on se, na žalost, boji.

Niste li grubi prema narodu kada kažete da se boji svoje slobode samo zato što HSP nije ostvario rezultat kakav ste priželjkivali?

- Neizmjerno volim svoj narod i upravo zato ne smijem mu podilaziti i šutjeti. Naime, ne možemo uvijek za stanje u kojem se nalazimo, od koruptivnih događaja, kriminalizacije Domovinskog rata do gospodarske i duhovne krize, kriviti nekoga drugoga. Narod nije bio spreman i tu vidim da se na neki način uplašio svoje slobode.

Smiješno je i žalosno da u 9. jedinici, odakle su Gotovina, Norac, Ademi..., da u toj desnoj jedinici HDZ dobije osam zastupnika, prije četiri godine čak 10, a Mirko Čondić ne prijeđe prag.

Ali, primjerice, Vaša bivša suradnica Ruža Tomašić je ušla u Sabor. Možda to govori samo o tome da narod više ne prepoznaje HSP kao jedinu pravašku stranku.

- Ona je, skupa s dijelom vodstva HSP-a, nakon gubitka izbora 2007. pokazala da je sve samo ne pravaš. Pravaštvo ne znači busati se u prsa hrvatstvom, recitirati na skupovima ustaške emigrantske pjesmice, govoriti kao papiga o domoljublju, bogoljublju i čovjekoljublju, nego se podići kada padneš na koljena.

Ona je dio moga nekadašnjeg tima koji se 2007. nije znao nositi s prvim porazom koji smo pretrpjeli, a koji je induciran izvana. Taj dio tima bio je politički i medijski vrlo jak, ali karakterno dupla ništica. Oni su bili psihološki već sebe vidjeli na funkcijama ministara, a kada se to nije dogodilo, onda su se obrušili na mene koji sam jedini ušao u Sabor.

Što se, pak, tiče gospođe Tomašić, ona se tom ponašanju priključila nešto kasnije koristeći činjenicu da sebi vrlo lako možete pridobiti, njoj toliko željeni, medijski prostor i popularnost ako ste spremni pljuvati po Anti Đapiću.

Pa niste li tome i sami značajno pridonijeli svojim dogovorima, pregovorima i suradnjom s HDZ-om?

- To su obične podvale koje se godinama poturaju protiv mene. Povijesna je činjenica da su HDZ i njegovi instrumenti moći sustavno napadali HSP, i govoriti da sam ja ikada bio igrač HDZ-a, nema veze sa zdravim razumom. Sjetimo se samo najsvježijih događaja vezanih uz grad Osijek i moje pobjede na izborima 2008., kada je HDZ učinio sve da HSP ne dobije gradonačelnika.

Zašto onda niste bili odlučniji i žešći protiv HDZ-a ako su vam oni radili o glavi?

- Imali smo nenormalnu situaciju - godinama smo bili opozicija u Saboru stranci koja nam je deklarativno bila bliža u odnosu na lijeve stranke u Hrvatskoj, a ona se prema nama ponašala na najgori mogući način i tražila suradnju samo ako je nije mogla ostvariti ni s kim drugim.

Nama je 2003. godine, prije parlamentarnih izbora, ponuđena suradnja u slučaju pobjede na izborima, ali je HDZ nakon izbora odustao od dogovora. Bila je ponuđena suradnja ispod žita, što sam energično otklonio, i nakon toga se pojačala aktivnost protiv HSP-a i mene s kulminacijom izbora 2007. godine.

Taj dojam o nekakvoj bliskosti s HDZ-om stvarali su pojedinci iz vodstva stranke, kao što je, na primjer, bila gospođa Tomašić, koja me je 2005. godine, nakon lokalnih izbora, moljakala da dogovorim koaliciju sa Sanaderom za Dubrovačko-neretvansku županiju kako bi naš tadašnji predsjednik županijskog vijeća, gosp. Željko Kulišić, postao dožupanom i tako ona ne bi morala njemu prepustiti pola saborskog mandata, što je bio njihov dogovor uoči izbora 2003. godine.

Ispada da za većinu stvari niste krivi, nego da ste ispali žrtva, ali to se može tumačiti i da ste bili naivni?

- Ako je držanje do riječi naivnost, onda sam naivan.

Niste li predugo naivni?

- Ne. Ja sam pošten čovjek i ako sam pružio ruku, to je za mene zakon. Na primjer, kada sam dogovarao koaliciju s Glavašem znajući koliko je on složen i težak čovjek, rekao sam idemo pokušati. On je kao relativni pobjednik izbora zapravo bio gubitnik jer nije mogao sam ništa napraviti i rekao sam ako više ne budemo mogli zajedno, nemoj mi raditi iza leđa. Meni su nekoliko puta nudili da ga rušim, ali nisam htio. No, on je to meni napravio i zaboravio sve što sam za njega učinio.

NIKOLa PATKOVIĆ, foto: DORIAN HORVAT / CROPIX

Đapić i Sanader ‘gradili’ su i dvorane

Dvije godine nakon što je u Hrvatskoj održano Svjetsko prvenstvo (SP) u rukometu, nije poznato koliko je koštala organizacija tog natjecanja i kako se trošio novac na toj velikoj priredbi.

Organizator, Hrvatski rukometni savez (HRS), mjesecima nije bio u stanju izići s konačnim podacima o prihodima i rashodima SP-a, a baratalo se iznosom od 100 milijuna kuna troškova organizacije.

Naime, nastao je višemjesečni spor između HRS-a i gradova organizatora zbog plaćanja smještaja i raznih drugih usluga za sudionike i goste. Potraživanja HRS-a bila su 20 milijuna kuna, no uprave gradova domaćina prvenstva tvrdile su da to nisu njihove obveze.

Glavni tajnik HRS-a Boris Poljak kazao nam je da su sporovi s gradovima riješeni, no nije nam htio otkriti bilancu SP-a.

- To je poslovna tajna. Financijsko izvješće napravljeno je po zakonu i predano tamo gdje treba. Obratite se Poreznoj upravi i Državnoj reviziji. Mogu samo reći da nikome nismo ostali dužni, da smo poslovali transparentno – poručio nam je Poljak.

U Uredu za državnu reviziju doznajemo da ta institucija nije obrađivala poslovanje HRS-a u 2009., niti samo Svjetsko prvenstvo.

Na pitanje zašto to nije učinjeno, voditeljica odnosa s javnošću Državne revizije Biserka Čoh Mikulec kaže da to nije bilo u planu. S druge strane, naznake o kriminalu i isisavanju novca pri izgradnji rukometnih dvorana za SP, naznake koje su prikupljene u dijelu dosadašnjih antikorupcijskih istraga, uskoro bi mogle prerasti u sveobuhvatnu i temeljitu istragu USKOK-a, potvrđeno je “Slobodnoj” u vrhovima vlasti.

Drugim riječima, na pomolu je nova velika afera vezana uz 4,16 milijardi kuna teško investiranje u organizaciju rukometnog SP-a. Doduše, tijekom 2009. lokalnu političku scenu Osijeka već je potresla afera napuhavanja cijene izgradnje dvorane Gradski vrt, jedne od šest rukometnih arena građenih za potrebe prvenstva.

Tada je osječki gradonačelnik bio Anto Đapić (HSP) i gurao je projekt izgradnje dvorane vrijedan 840 milijuna kuna.

Budući da Đapićev koalicijski partner u gradu na Dravi, Glavašev HDSSB, nije bio spreman poduprijeti Đapićev projekt, koalicija je pukla, pa je u pitanje došla i izgradnja dvorane.

Tada je na scenu stupila Vlada premijera Sanadera i iz proračuna izvadila 200 milijuna kuna za dovršetak projekta, dok je Grad Osijek izdvojio 40 milijuna kuna, što je nekoliko puta manji iznos od cijene koju je isticao Anto Đapić.

V. MARJANOVIĆ

Tomašić: Tako je odlučio narod

- Ovo je mala država i ovdje svatko poznaje svačiji rad. Nisam ja odlučila ovakav tijek izbora i rezultat, već je to odlučio narod. Dakle, svatko treba stajati iza svojih riječi i narod je to prepoznao – kazala je danas Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, koja je iz 10. izborne jedinice osvojila saborski mandat, na novinarski upit da komentira izjave Ante Đapića u kojima ju je među ostalim prozvao da je izdala pravaštvo.

Đapić je kazao i da ga je nakon lokalnih izbora 2005. godine moljakala da dogovori koaliciju sa Sanaderom za Dubrovačko-neretvansku županiju.

- Takve insinuacije ne vrijeđaju samo mene, već i 20 tisuća članova stranke. Ponavljam, da sam htjela biti u HDZ-u – mogla sam. Za sve koju su bili u politici neka se vidi imovno stanje kada su se počeli baviti politikom i sada. Tako će se odmah vidjeti tko je radio za Hrvatsku, a tko za sebe – kazala je Ruža Tomašić.

T.G.Z.

Naslovnica Hrvatska